✜ Gaming - Glavni Chat ✜

[Tatta]

Za sve one koji me pitaju koje sam godiste ...
Ovakve igre sam nekada igrao i to dan i noc .

[The Lost Hero]

To su bila ona vremena kad se pri kupovini igre biralo po izgledu sličice na kazeti, kutiji, itd. Ako je privlačno izgledalo = kupovina. Teško to današnje generacije mogu razumijeti

Inače, ovo se deralo samo tako.



A da ne spominjem još Duck Hunt, Galaxian, Super Mario Bros, Double Dragon, Batman: The Video Game, Rad Racer, Soccer i mnoge druge.

[Baba Yaga]

Za sve one koji me pitaju koje sam godiste ...
Ovakve igre sam nekada igrao i to dan i noc .

Au koje odusevljenje kad sam cuo ovaj zvuk motora

Ali meni je ova bila omiljena, pogotovo sa onim plasticnim pistoljem. Pa kad izadje da se smeje kad omasis

[sheeesh]

Ova tri posta iznad mene su mi bile najdraze igrice u djetinjstvu, bukvalno sam dane provodio igrajući ove igrice. Kad dodamo tu još super maria, fifu koja je dolazila takodjer uz konzolu, stvarno me vratilo u djetinjstvo.

Svima poznat osjecaj vjerujem, kad neće da učita igricu iz prve, izvadiš "kasetu", puhneš onaj donji dio koji ide u konzolu, i vratiš ga, ono nekim čudom proradi. Tačno da mi je vratit se samo jedan dan u to djetinjstvo kad nisam imao nikakve brige ni obaveze, nego sam po čitave dane razmišljao šta mogu igrat i kad ću igrat..

Meni još jedna od dražih ako ne i najdraža, za nju me vežu posebna sjećanja

<strong>

[Tatta]

Svima poznat osjecaj vjerujem, kad neće da učita igricu iz prve, izvadiš "kasetu", puhneš onaj donji dio koji ide u konzolu, i vratiš ga, ono nekim čudom proradi.

I onda kada vratis " kasetu " i restart konzolu da ponovno ucita , gledas u taj ekran kao da ti se izvlaci 7. dobitni broj na lotto .

[sheeesh]

I onda kada vratis " kasetu " i restart konzolu da ponovno ucita , gledas u taj ekran kao da ti se izvlaci 7. dobitni broj na lotto .

I onda kad vidiš da je prošla igrica i da ti ulazi u samu igru, nema te sretnijeg, u kući je vruće, sjediš ispred TVa koji je bio obavezno "guzonja", majka u kuhinji sprema ručak il večeru, vani snijeg pada a tebi toplo i tijelu a i oko srca. A ako bude sreće, doći će i otac do tebe da odigrate koju partiju zajedno, bilo sa dva džojstika bilo sa jednim džojstikom.

Sve to smo radili sa takvom dozom zadovoljstva i duhovnog bogatstva da se to ne može uporediti sa današnjom situacijom gdje djeca tih godina imaju sve i svašta a svoje vrijeme troše na glup i besmislen sadržaj youtubea i samo "skupljaju" informacije kako će koga ismijavat, šta će opsovat, marškanje roditelja bez obzira na kućni odgoj. Da ne govorim o psovkavam Bogova, psovanje majki starijim osobama i slično..

[Tatta]

I onda kad vidiš da je prošla igrica i da ti ulazi u samu igru, nema te sretnijeg, u kući je vruće, sjediš ispred TVa koji je bio obavezno "guzonja", majka u kuhinji sprema ručak il večeru, vani snijeg pada a tebi toplo i tijelu a i oko srca. A ako bude sreće, doći će i otac do tebe da odigrate koju partiju zajedno, bilo sa dva džojstika bilo sa jednim džojstikom.

Sve to smo radili sa takvom dozom zadovoljstva i duhovnog bogatstva da se to ne može uporediti sa današnjom situacijom gdje djeca tih godina imaju sve i svašta a svoje vrijeme troše na glup i besmislen sadržaj youtubea i samo "skupljaju" informacije kako će koga ismijavat, šta će opsovat, marškanje roditelja bez obzira na kućni odgoj. Da ne govorim o psovkavam Bogova, psovanje majki starijim osobama i slično..

Fino objasnio ...

Slozio bi se sa tobom oko toga da smo " mi " taj dozivljaj srece oko sitnica ( kao sto su to bile te banalne 8 bitne igrice ) puno bolje osjecali i puno vise cijenili .

Znas gdje ja vidim problem ?
Da su to isto tako govorile starije generacije nama .

Sada je pitanje ;
Da li je istina da smo zaista u pravu i da iz generacije u generaciju cijenimo sve manje ono sto imamo i sto dozivljavamo ili ...

... ili smo toliko napredovali kao drustvo da nemamo nikakve potrebe da se " ugledamo " na ono staromodno i jednostavno kada nam je vec danas puno bolje nego prije ?

Ja se iskreno nadam da je ovo drugo .
Ali svacam sto si sa time htio reci .

---

Sada da se bacimo sa " retro " na novo ...

Preporucio bi jedno novu igru koja je izasla 28.08.2020. :

Windbound

Za sve one koji su ljubitelji serijala Zelda ali im je isto tako " mrsko " kupiti Nitendo konzolu samo zbog tog serijala kao meni ...
( ok , mozda i zbog Super Mario serijala )
Odigrao sam ju svega 5/6 sati do sada i itekako slici konceptu najnovije igre Zelda .
Istekao bi vizualni stil igre koje se meni osobno itekako dopada .

Sa moje skromne strane , istekao bi itekako dobre pohvale za tu novu igru .

[sheeesh]

Fino objasnio ...

Slozio bi se sa tobom oko toga da smo " mi " taj dozivljaj srece oko sitnica ( kao sto su to bile te banalne 8 bitne igrice ) puno bolje osjecali i puno vise cijenili .

Znas gdje ja vidim problem ?
Da su to isto tako govorile starije generacije nama .

Sada je pitanje ;
Da li je istina da smo zaista u pravu i da iz generacije u generaciju cijenimo sve manje ono sto imamo i sto dozivljavamo ili ...

... ili smo toliko napredovali kao drustvo da nemamo nikakve potrebe da se " ugledamo " na ono staromodno i jednostavno kada nam je vec danas puno bolje nego prije ?

Ja se iskreno nadam da je ovo drugo .
Ali svacam sto si sa time htio reci .

---

Sada da se bacimo sa " retro " na novo ...

Preporucio bi jedno novu igru koja je izasla 28.08.2020. :

Windbound

Za sve one koji su ljubitelji serijala Zelda ali im je isto tako " mrsko " kupiti Nitendo konzolu samo zbog tog serijala kao meni ...
( ok , mozda i zbog Super Mario serijala )
Odigrao sam ju svega 5/6 sati do sada i itekako slici konceptu najnovije igre Zelda .
Istekao bi vizualni stil igre koje se meni osobno itekako dopada .

Sa moje skromne strane , istekao bi itekako dobre pohvale za tu novu igru .

Rekao bih da je to vise od osobe do osobe, ja sam relativno mlad, 22 godine imam, zahvacen sam jednim dijelom i starijim igrama i starijom tehnikom, vremenom gdje smo 12h dnevno bili na igralistu, pa do ovog modernog doba gdje imas sve na dohvat ruke, samo te klik dijeli od toga.

Moje misljenje je da treba ostavit prostora i napredovanju i u tehnici jer i sam studiram elektrotehniku, ali isto tako da treba cijeniti ono sto imas i da nije sve Bogom dato da moras imati i mozes imati. To sam shvatio onda kada sam poceo svoj "dinar" zaradjivati, pa sam shvatio pa ****te, tako je i mom ocu sa mnom, pruzio bi sve da moze ali nekad finansije to nisu dozvoljavale pa bih ja izabrao jeftiniju varijantu jer znam da cu tako zadvoljiti obje strane, oca jer ce biti sretan kad vidi da sam ja sretan i da mi je mogao to priustiti, a i sebe jer cu dobiti novu stvar, iako nije mozda ono sto sam zamislio i imao u glavi. A cesto bih i rekao da mi to ustvari ni ne treba kako njega ne bih povrijedio i kako ne bi imao osjecaj krivnje jer mi nije mogao priustiti racunar od 400KM, mobitel od 500KM i slicno.

Kazem, studiram elektrotehniku ali zadnjih mjesec dana sam proveo na selu tako sto sam brao jabuke, mljeo jabuke, pekao pekmez od tih istih jabuka, pa dok se pece pekmez sjedis, pijes kafu, pricas sa rodbinom koja se okupi tu oko vatre, pa bude tu i rucak, bas onaj seoski rucak, klasicni seoski rucak, nije to Bog zna ogromna sofra, ali ima nekakav drugaciji miris kad ti to jedes ispred stare kuce i slusas price djeda i nene, dajdze i dajnice kako je bilo prije. Mogu ti rec da mi ovaj ubrzan nacin zivota dosta crpi energiju, dosta me psihicki umara dok gore na selu sam psihicki odmorniji i zdravije se osjecam.

Da skratim, djeca jesu nezadovoljnija vise danas nego prije i ne znaju bas cijeniti ono sto imaju, ali isto tako znam da ima djece koja cijene ono sto imaju i uzivaju u tome te nisu optereceni igricama, mobitelima, racunarima, a mogucnosti za kupovinu istih imaju. Uvijek ima izuzetaka, ali svjedocimo ovom drugom nepopularnom trendu, nezadovoljstvu i da djeca placu kada im roditelji kazu "ne", a sa druge strane su bezobrazna i mrsko im je donijet casu vode kad roditelj zatrazi, da ne govorim o tezim poslovima..

[Carlos Suarez]

Imam 16 godina i igrao sam mnogo igrica, poslje par sati igre jednostavno dosadi, sadasnjim igricama fali nesto sto imaju retro igre koje jos uvjek igram.
Neighbor from hell, Go Kart Go turbo, Chicken invaders, Moorhuhn Shooter... Igre uz koje sam odrasto i sigurno cu svom djetetu ove igrice prve pokazat.

Ja ne znam koja retro igrica prikazuje nasilje kakvo mozemo naci u sadasnjim igricama kad krenem od Call of Duty: Modern Warfare 2 , igra koju sam igro kao mali i mnogo mi se dopala samo zbog jedne mislije Klikni , bas zbog takvih igrica cujemo na vjestima napad na skolu djete ubilo pola svog razreda zbog previse igranja GTA 5, previse nasilja, premalo zanimljivosti, danas u 99% igrica mozemo vidit ubistva na razne nacine i onda ocekivat da ti djete bude normalno.

[Tatta]

Rekao bih da je to vise od osobe do osobe, ja sam relativno mlad, 22 godine imam, zahvacen sam jednim dijelom i starijim igrama i starijom tehnikom, vremenom gdje smo 12h dnevno bili na igralistu, pa do ovog modernog doba gdje imas sve na dohvat ruke, samo te klik dijeli od toga.

Moje misljenje je da treba ostavit prostora i napredovanju i u tehnici jer i sam studiram elektrotehniku, ali isto tako da treba cijeniti ono sto imas i da nije sve Bogom dato da moras imati i mozes imati. To sam shvatio onda kada sam poceo svoj "dinar" zaradjivati, pa sam shvatio pa ****te, tako je i mom ocu sa mnom, pruzio bi sve da moze ali nekad finansije to nisu dozvoljavale pa bih ja izabrao jeftiniju varijantu jer znam da cu tako zadvoljiti obje strane, oca jer ce biti sretan kad vidi da sam ja sretan i da mi je mogao to priustiti, a i sebe jer cu dobiti novu stvar, iako nije mozda ono sto sam zamislio i imao u glavi. A cesto bih i rekao da mi to ustvari ni ne treba kako njega ne bih povrijedio i kako ne bi imao osjecaj krivnje jer mi nije mogao priustiti racunar od 400KM, mobitel od 500KM i slicno.

Kazem, studiram elektrotehniku ali zadnjih mjesec dana sam proveo na selu tako sto sam brao jabuke, mljeo jabuke, pekao pekmez od tih istih jabuka, pa dok se pece pekmez sjedis, pijes kafu, pricas sa rodbinom koja se okupi tu oko vatre, pa bude tu i rucak, bas onaj seoski rucak, klasicni seoski rucak, nije to Bog zna ogromna sofra, ali ima nekakav drugaciji miris kad ti to jedes ispred stare kuce i slusas price djeda i nene, dajdze i dajnice kako je bilo prije. Mogu ti rec da mi ovaj ubrzan nacin zivota dosta crpi energiju, dosta me psihicki umara dok gore na selu sam psihicki odmorniji i zdravije se osjecam.

Da skratim, djeca jesu nezadovoljnija vise danas nego prije i ne znaju bas cijeniti ono sto imaju, ali isto tako znam da ima djece koja cijene ono sto imaju i uzivaju u tome te nisu optereceni igricama, mobitelima, racunarima, a mogucnosti za kupovinu istih imaju. Uvijek ima izuzetaka, ali svjedocimo ovom drugom nepopularnom trendu, nezadovoljstvu i da djeca placu kada im roditelji kazu "ne", a sa druge strane su bezobrazna i mrsko im je donijet casu vode kad roditelj zatrazi, da ne govorim o tezim poslovima..

Ufff ...

Drago mi je kada se neki forumas raspise , sve 5 i sve pohvale ( ) ...
... ali tvoja tematika " laganooooo " prelazi u tematiku Offtopica . Tako da bi volio da " nas razgovor " predje u taj podforum oko ove tematike jer je tematika teme game-ing .

Svakako , ostavit cu nekakav komentar na sve ovo napisano .

Sve sam procitao i u 98% bi se slozio sa tobom , ali ... dolazi ono drugo sto sam rekao oko mog misaonog pitanja .
Da li smo toliko napredovali kao drustvo da nemamo vise podrebe za time ?
I da i ne ... to je moje trenutno misljnjenje .
Mislim da je tesko odrediti da li ta " vaga " dominira jednom stranom ili je u ravnotezi .

Ovo nije nikakva kritika na tvoj post vec objektivan komentar .