Zdravko Čolić - Čola



Zdravko Čolić (30. maj 1951. Sarajevo), poznat i kao Čola, jest bosanskohercegovački pjevač zabavne muzike i pop-zvijezda na prostoru cijele bivše Jugoslavije.


Djetinjstvo


Rođen je 30. maja 1951. u Sarajevu, a djetinjstvo je proveo na Grbavici. Išao je u osnovnu školu "Vladimir Perić - Valter". Kao dijete se više zanimao za sport nego za muziku. Najprije je bio golman u juniorima Željezničara, da bi ubrzo shvatio kako mu atletika više leži. Na jednom takmičenju osvojio je drugo mjesto, odmah iza tadašnje atletske zvijezde Nenada Stekića. Ipak, kako Čola kao sportista nije postizao veće rezultate, a imao je velikog talenta za recitovanje, podrazumijevalo se da učestvuje u školskim priredbama. Volio je i glumu, pa je primljen i u Pionirsko pozorište, gdje je učestvovao u predstavama "Dječaci Pavlove ulice" i "Kekec i Mojca". Muzika mu je bila hobi, učio je gitaru i išao u muzičku školu. Isprva su se Čolićevi roditelji dvoumili između gitare i harmonike, no Zdravko se odlučno zalagao za gitaru. S prijeteljem Bracom Isovićem svirao je za društvo u parku, a u svojoj ulici bili su poznati kao duet Čola i Isa sa Grbavice.


Prvi muzički koraci


Prvi pjevački nastup imao je u Baošićima, malom naselju nedaleko od Herceg Novog, u Boki Kotorskoj. Na plaži ili kampu od deset uvečer pa do jutra pjevao je i svirao pjesme s festivala u San Remu, pjesme s domaćih festivala, kao i hitove s Radio Luxemburga. Kasnije će Čola priznati kako je ponekad i izmislio neki tekst, ali da to niko nije primijetio jer nije znao originalni tekst. U Crnoj Gori je zaradio i prvi honorar od svirke i pjevanja. Naime, s prijateljem je iz Sarajeva u Bijelu stigao bez dinara u džepu. Pohađao je tada treći razred gimnazije. Na jednom plakatu ugledali su najavu za takmičenje pjevača amatera. Čolić se prijavio, otpjevao pjesmu "Lady Madonna" i osvojio drugu nagradu. Nagradu su brzo potrošili: autobusom su otišli u Dubrovnik, jeli kolače na Stradunu, prošetali, otišli na gala ručak, sjeli na voz za Sarajevo i od ostatka novca častili cijelo društvo.


Počeci karijere


Prvi zvanični nastup imao je 1969. u grupi Ambasadori. Bio je dvije i po godine pjevač u toj grupi. Svirali su rhytm & blues, pjesme Jamesa Browna i grupe "Chicago". Svirali su redovno jedino u Domu armije i Domu milicije u plišanim odijelima specijalno kupljenim za tu priliku. Godine 1971. upoznaje Kornelija Kovača, koji ga je pozvao u tada poznatu Korni grupu. Čolić se preselio u Beograd pun nade i ambicija. U Beogradu Čolić stanuje po iznajmljenim sobicama, sluša prigovaranja gazdarica, ponekad ih opslužuje kupovinom na tržnici. Tada novca nije imao na napretek, pa ga novčano izdržavaju i roditelji. No, Čola je u "Korni grupi" ostao samo šest mjeseci, a na njegovo mjesto je došao Zlatko Pejaković. Poslije pjesama "Kukavica kuka" i "Gospa Mica gazdarica", koja je izazvala čitavu pobunu beogradskih gazdarica, što je prouzrokovalo skidanje sa svih programa i povlačenje ploče iz prodaje, Kovač je svom solisti predložio povratak u Sarajevo. Nije mu preostalo ništa drugo nego da se vrati u Sarajevo. Ovaj se put čvrsto odlučuje za solističku karijeru. Tako je nastupio na festivalu Vaš šlager sezone u Sarajevu 15. aprila 1972. godine s pjesmom Kemala Montena "Sinoć nisi bila tu". Pjesmu je trebala prvobitno pjevati Josipa Lisac, ali kako je ona otkazala nastup pjesmu je otpjevao Čola i osvojio treću nagradu, te nagradu za interpretaciju. Pjesma postiže veliki uspjeh u cijeloj zemlji, a danas se ubraja u neke od Čolinih najljepših pjesama. Od tog trenutka i zvanično počinje Čolina solo karijera, kojom će se uzdići na mjesto naše najveće estradne zvijezde. Te godine učestvuje na festivalima u Splitu sa pjesmom "Stara pjesma", Skopju sa pjesmom "Moj bol", kao i na festivalu u Prištini. Nedugo nakon festivalskih nastupa, Zdravko Čolić zajedno sa Indexima, Biserom Veletanlić, Sabahudinom Kurtom i Sabinom Varešanović odlazi na veliku turneju po SSSR.

Prvi uspjesi


Nakon Eurosonga došlo je vrijeme za prvi veliki Čolin hit, pjesmu "Ona spava", koja mu je osigurala pobjedu na Hit paradi i koja se prodala u 150.000 primjeraka. U naredne dvije godine Čola se najčešće pojavljuje na festivalima u Sarajevu i Beogradu , a pjesme sa sarajevskog festivala Vaš šlager sezone: "Bling blinge bling" (VŠS 73), "Zelena si rijeka bila" (Pobjeda na Šlageru sezone 74), "Zvao sam je Emili" (VŠS 75), kao i "Ljubav je samo riječ" i "April u Beogradu" s festivala "Beogradsko proleće" danas se ubrajaju u vječne hitove opće bivše jugoslavenske pjesmarice.


Prvi studijski album "Ti i ja" izašao je 1975. godine, a niz jakih pjesama kao "Vagabund", "Igraš se vatrom", "Loše vino" (na muziku Gorana Bregovića i tekst Arsena Dedića) doveo je do masovne djevojačke histerije. Producent ploče je bio Kornelije Kovač i tu praksu Čolić neće mijenjati ni na sljedećim albumima. Za omot je bio zadužen Dragan S. Stefanović, koji će i ubuduće dizajnirati omote ploča. Iste godine PGP RTB je izdao ploču "Zdravko Čolić" na kome su bili hitovi sa singlova. Iako je 1976. godine na zagrebačkom festivalu sa pjesmom "Ti si bila, uvijek bila" osvojio četvrto mjesto, Čolić je bio najveća zvijezda festivala. Krajem te godine krenuo je sa "Indexima" na prvu jugoslavensku turneju. Prilikom davanja autograma u Jugotonovoj prodavnici u Beogradu, grupa djevojaka je polomila izloge trudeći se približiti Zdravku. Čola se posljednji put na nekom festivalu pojavio u Zagrebu 1977. godine sa pjesmom "Živiš u oblacima". Na Jugoslavenskom festivalu revolucionarne i rodoljubive pjesme u Zagrebu 1977. godine Čolić je nastupio sa budućim najprodavanijim singlom "Druže Tito mi ti se kunemo" koja je prodana u više od 300.000 primjeraka.


Vrhunac karijere


Sljedeći album "Ako priđeš bliže" iz 1977. je snimljen u Zagrebu, a miksovan u Njemačkoj. Za prve dvije sedmice prodano je 50 hiljada primjeraka, a novi aduti kod publike su "Pjevam danju, pjevam noću" po pjesmi Branka Radičevića, "Glavo luda", "Zagrli me", "Juče još", "Jedna zima s Kristinom" i "Produži dalje". 1. aprila 1978. godine Čola kreće na jugoslavensku turneju pod nazivom "Putujući zemljotres", a pratila ga je plesna grupa "Lokice". Već tada je ploča otišla u 150.000 primeraka, da bi na kraju prebacila 700.000 primjeraka. U anketi lista "Zdravo" Čolić je pobijedio u kategoriji najdraža ličnost godine. Iako je na početku turneje 4. i 8. aprila održao dva koncerta u beogradskoj hali "Pionir", turneja se okončala koncertom na Marakani održanom 5. septembra 1978. godine koji je okupio oko 70.000 ljudi. U pratećoj Čolićevoj grupi klavijature je svirao Chris Nicols, a bas Dado Topić, nekadašnji članovi tada već raspuštenog sastava "Time". Topić je nastupio kao predizvođač, otpjevavši nekoliko svojih hitova, a zatim je na scenu stupio Čola praćen razgolićenim Lokicama. Kao gosti koncerta pojavili su se Kemal Monteno, Arsen Dedić, Kornelije Kovač, Josip Boček, trio Strune i pjevački kvintet RTB-a. Sav prihod od nastupa Zdravko je ustupio Savezu slijepih. Na stadionu su snimljeni i prvi kadrovi dokumentarnog filma o Zdravku "Pjevam danju, pjevam noću". Scenario je pisao novinar Dušan Savković, a režirao je reditelj Jovan Ristić. Film je kasnije pretočen u seriju od četiri epizode i nekoliko mjeseci kasnije, poslije kino-premijere, prikazan na tadašnjoj jugoslavenskoj televiziji. Koncertu na Marakani prisustvovao je Siggi Loch, direktor njemačke diskografske kuće, koji je bio iznenađen Zdravkovom popularnošću i odmah je predložio da se obnovi ugovor, pa su za njemačko tržište objavljeni singlovi sa pjesmama "Jedina" i "Zagrli me", kao i jedan disko singl na kome su pjesme "I’m Not Robot Man" i "Light me". Međutim, Zdravko nije prihvatio njihovu ponudu da se preseli u Njemačku i tamo radi za njih. Umjesto toga je 14. novembra 1978. godine otišao na odsluženje vojnog roka u Valjevo. Kasnije je prekomandovan u Beograd, pa u Požarevac, a vojsku je završio 14. septembra 1979.


Albumi


U 2010. je izdao album pod nazivom "Kad pogledaš me preko ramena". U njemu su se nalazile neke pjesme koje su odmah stekle veliku popularnost kao što je pjesma po kojoj album nosi naziv "Kad pogledaš me preko ramena" i "Dajte nam svega", kao i balade "Ljubavnici" i "Pamuk". Iste te godine održao je veliki koncert u Sarajevu, na gradskom stadionu Asim Ferhatović Hase pred više od 60.000 posjetilaca.


Festivali


Sinoć nisi bila tu"/ Vaš šlager sezone 1972.
"Gori vatra", Festival Opatija/ Eurovizija 1973.
"Bling blinge bling", Vaš šlager sezone 1973.
"Zelena si rijeka bila", Vaš šlager sezone 1974., Zlatna lira
"Ne dam ti svoju ljubav", Festival Opatija 1974.
"Ljubav je samo riječ", Beogradsko proljeće 1974.
"Zvao sam je Emili", Vaš šlager sezone 1975.
"April u Beogradu", Beogradsko proljeće 1975.
"Ti si bila, uvijek bila", Festival Zagreb 1976.
"Živiš u oblacima", Festival Zagreb 1977.
"Druže Tito, mi ti se kunemo", Jugoslavenski festival revolucionarne i rodoljubive pjesme Zagreb 1977.


Izvor: Wikipedia