Znate one trenutke kada u jeftinim horor filmovima lik ima odličnu ideju pa završi pod motornom pilom? A jeste li ikad poželjeli biti jedan od tih glupana? Naravno da niste, no jeste li možda hitjeli biti taj poremećeni ubojica s vrećom na glavi i mačetom pri ruci? Pa okej, možda baš ni to niste, ali svejedno u takvim filmovima često navijamo za ubojicu jer nas glupi tinejdžeri jednostavno iritiraju.


Dead by Daylight vam je upravo to – asimetrična tjeralica mačke i miša gdje četiri igrača pokušavaju pobjeći petome koji ih kani zaklati. Survival horror oduvijek je bio žanr fokusiran na single player iskustvo jer se naširoko podrazumijeva da stvari nisu toliko strašne kada strah imate s kime dijeliti. Je li Dead by Daylight uspio dokazati suprotno? Ukratko rečeno – jest, ali mogao je to napraviti i daleko bolje.
Posebno je zanimljivog dizajna perspektiva tih dviju različitih uloga, jer dok je ubojica u prvome licu fokusiran na plijen, ostatak ekipe bježi u trećem licu te time imaju i veće vidno polje. Ideja je na mjestu i nema sumnje da gameplay zna biti napet, pogotovo kada znate da se iza krvavoga ubojice ne krije beživotno računalo. Nažalost, ono što nam trenutno nudi u najveću ruku može služiti samo kao dokaz koncepta. Ima tu itekako puno potencijala, onoga koji se tek mora ostvariti. Sveukupno imate četiri žrtve bez nekih jasnih razlika, tri različite ubojice koji svejedno većinom rade istu stvar, nekoliko mapa koje su sve bizarno slične i samo jednu vrstu “meča” odnosno moda u kojemu se bježi, odnosno lovi.
Glavni pokušaj da stvari uvijek ostanu nepredvidive leži u nasumičnom generiranju levela. Doduše, to trenutno baš i ne drži vodu kako se svaka lokacija sastoji od bezveze razbacanih objekata, zidića, ogradica i ormarića kojima uopće nije mjesto u šumi ili otvorenom polju. Bez obzira na to što je svaki put “drugačije”, na kraju nekako ipak sve izgleda isto, gotovo jednolično. Tu i tamo se zna pojaviti pokoja kućica i jedna mapa se ističe po kuruzištu, ali nemojte tu očekivati neke uklete dvore i vile zanimljivih arhitektura i skrivenih prolaza.
Samo jedan igrivi mod u kojemu žrtve pobjeđuju tako da pronalaze i popravljaju generatore kako bi si omogućili bijeg dok ih ubojica pokušava nabiti na kuku ne ublažava osjećaj repeticije. Tu mi jako fale neki alternativni načini pobjede jer po tom pitanju sve ubrzo postane predvidivo i nekako unaprijed iskalkulirano.


Cijela stvar postane bolja nešto kasnije kada napokon otključate nove sposobnosti i predmete poput mape terena, kutije s alatom ili prve pomoći, ali taj je proces za sada nepotrebno rastegnut i usporen. Dok dogurate do takvih zanimljivih izbora i novih načina igranja već će te po milijunti put popraviti te generatore tako da čitava premisa iz horora preraste u simulator mehaničara. Nekakav spas od tih popravaka možete naći tako da se iskušate u ulozi ubojice, ali tu vam onda te vražje kuke počinju stvarati slične probleme.



Stvar od koje Dead by Daylight trenutno možda najviše pati je sustav napredovanja poput nekog iz eSports naslova u kojem vam se rangiranje može povećati ali i sniziti. Rezultat toga je manipulativno ponašanje igrača koji često uletavaju i ispadaju iz partije kako bi maksimizirali svoj dobitak, a manjak mogućnosti da se s frendovima spojite u javni lobi te probleme samo dodatno otežava. Dio ovih problema već je dotaknut u zakrpama tako da se pojedince kažnjava gubitkom poena, no koliko će to točno biti učinkovito pokazat će samo vrijeme.

Igorov (nesposoban) pokušaj da pokaže svoje vještine navest će vas da pomislite kako se ovdje radi o nečemu zaista posebnom. No, kad vi osobno stupite u maglu primijetit ćete da tu fale neke sitnice koje vam na prvi pogled možda i nisu bile toliko očite – poput manjka mogućnosti promjene kontrola ili pak nekog pokazatelja brzine internetske veze s ubojicom. Naime, host je isključivo uvijek ubojica, pa ako s njime nemate dobru vezu očekujte najveći horor ove priče – lag koji će vaš bijeg pretvoriti u kaotično surfanje po šumi.



Pravila igre lijepo su objašnjena video demonstracijama, ali nigdje se ne spomene koji lik što zapravo može i po čemu li se oni razlikuju pa tako ispada kao da su svi identični bez nekih prednosti, barem što se žrtava tiče. Izbor kozmetike je također na siromašnih dva po liku, a ubojica će često loviti i četiri jednojajčana blizanca. Ali nije sve loše jer ima tu i nekih finih detalja – primjerice u šumi ima ptičica koje reagiraju na vaše pokrete pa vas mogu otkriti dok se smucate u magli, a kad vas ubojica jednom zvekne počinjete krvariti te tako za sobom i ostavljate trag krvi, što nikad nije dobar znak. Odlično ukomponirani otkucaji nemirnog srca otkrivaju vam razinu opasnosti, i sve su to uzbudljivi trenutci koji vas na mjestu tjeraju na promjenu načina razmišljanja. Ipak, sve su to neke osnove koje stoje na vlastitim nogama, ali trenutno stanje je “kost & koža” paket koji nalikuje na Steamovo Early Access izdanje, a ne deklarira se kao takvo.

Dead by Daylight je zanimljiva zanimacija s kojom možete ubiti pokoji sat u mrtvo doba noći, no na njemu ipak još treba rada. I to mnogo rada. Developer Behaviour Interactive obećao je besplatne i ne baš toliko besplatne dodatke poput novih likova, ubojica, mapa, pa čak i novog moda koji bi uz malo sreće mogli dovesti Dead by Daylight do nove razine. Upitno je jedino za što ćemo od toga točno morati ponovo vaditi novčanik na mjesečinu. Tu su i popravci na tjednoj bazi koji bi uz malo sreće mogli i popraviti drvene pokrete ubojica zbog kojih se čini kao da se voze po zemlji umjesto da prijeteći stupaju prema vama.


U balansiranim dozama može ostati poprilično zanimljivo i napeto, i dok smo se sa “smetlištima” od mapa nekako već pomirili, zbog ograničene varijacije Dead by Daylight nam trenutno nalikuje demu. Onakvom demu koji vam je toliko zakon da ga igrate opet i opet i opet, ali kad-tad jednostavno postanete spremni za nešto više. Mogućnost da zaigrate s frendovima trebala bi se pojaviti “uskoro”, a mi se nadamo da naše fige koje skrivamo pod stolom neće biti uzalud, te da će daljnja podrška biti više od praznog obećanja.
Izvor:HCL
Kripi