Forza Horizon 5 je isto što i Forza Horizon 4, samo u Meksiku. Umjesto recenzije ove igre komotno bih mogao nabacati niz usporednih memova kao što su Same Energy, Separated At Birth ili They’re the Same Picture. Jer sve što sam hvalio kod Forze Horizon 4 mogu pohvaliti i kod petog dijela, a sve oko čega sam prigovarao za tu igru ne sviđa mi se ni u ovoj. S tim stavom otvaram recenziju jer mislim da je Forza Horizon 5 jedina prava konkurencija Forzi Horizon 4 – druge igre u žanru arkadnih vožnji danas jednostavno nisu na istoj razini kao Forza. I u tom pogledu možda mi je malo krivo što Forza Horizon nema potrebu mijenjati puno više od svog mjesta radnje.

Ako ništa, ta najveća promjena je pun pogodak za Forzu – Meksiko je izvrsna lokacija. Vizualno je atraktivnija nego sam mislio da će biti, a geografski raznovrsnija nego prethodne lokacije u Forzi. Svidjelo mi se što ova Forza ima malo brdovitiju regiju s impresivnim pogledima koji pucaju u daljinu. Spuštanje s visokih predjela mape je nešto posebno kad na obzoru možete vidjeti promjenu vremenskih uvjeta. U Goliath utrkama u 15-ak minuta prođete kroz kanjon, pustinju, prašumu i plažu, a način na koji se krajolici međusobno stapaju djeluje prirodno. Nije jednostavna stvar pogoditi veličinu mape za ovakve igre, a ekipa Playground Gamesa s ovim je dijelom još jednom pokazala da su majstori svog zanata.



Majstorski su dizajnirane i meksičke prometnice. Dovoljno su široke i ravne da možete uživati u brzoj vožnji (200+ km/h), a svidjelo mi se i to što ima dosta prilika za presjeći rutu preko nekog polja ili vinograda, bez velikog usporavanja. Gustoća nepomičnih objekata i samog prometa vrlo je mala, ali s očitom namjerom da igrač ima što manje smetnji prilikom vožnje. Vegetacija je u Meksiku iznimno bujna, no to ne znači češće usporavanje nego još više stvari za polomiti. Kaktusi postaju ugrožena vrsta nakon vašeg posjeta Meksiku.

Skoro pa rajska lokacija Forze Horizon 5 popraćena je primjetnim skokom u kvaliteti grafike. Istina da i prethodna igra tri godine kasnije izgleda fantastično, ali ovdje je okoliš jednostavno puniji detaljima, a tu su i sjajni efekti čestica koje su istaknutiji u pješčanoj oluji i vulkanskoj zoni. Pao sam na dupe koliko to sve lijepo izgleda u HDR-u i mogu reći da mi je ovo do sad najimpresivnija demonstracija HDR osvjetljenja u jednoj igri. Nisam tehnički potkovan da bih mogao objasniti zašto, ali laički rečeno Forza Horizon 5 često mi je izgledala poput televizijskih reklama za automobile. Znate onih u kojima egzotika okoliša komplimentira seksipilu samih vozila? Nadam se da vam je to jasan opis stanja.





Osim u proljepšavanje grafike, navodno je dosta truda uloženo u zvuk same igre. Više je raznovrsnosti u zvukovima samih automobila – toliko se barem može čuti. Sad, jesu li to užasno realistični zvukovi motora – za to nisam školovala. Osobno mi to nije presudna stavka u igri i onako više pažnje posvećujem radiju, odnosno glazbi. S time u petici nisam ostao razočaran. Glazba je energična kad treba biti, a u slobodnoj vožnji uvijek imate slobodu izbora koji obuhvaća i klasičnu glazbu, ako je to vaš đir. Jedino bih volio da su ubacili više meksičkih tonova za kompletniji ugođaj – recimo nešto u stilu elektronske glazbe iz Guacameleea.

Kad kažem da je Forza Horizon 5 ista kao i četvrti dio, to se odnosi na strukturu igre te same aktivnosti u njoj. Naravno da nije *sve isto*, ali sve ono što ste radili u prethodnim Forzama je i dalje prisutno. Discipline natjecanja su jednake kao i prije (street race, off-road, drift, itd.), traženje garaža s olupinama automobila je identično onome u ranijim igrama, baš kao i sporedne aktivnosti razbijanja XP panela, natjecanja skoka u dalj, itd., itd.



Još uvijek stojim pri izjavi da Forza Horizon ima najraznovrsniji set aktivnosti u trkaćim igrama. Iznenade me uvijek misije s raznovrsnim zadacima. Na primjer, misija u kojoj ne smijete spustiti brzinu ispod određene točke, misija fotografiranja zadanih uvjeta ili pak opcionalni zadaci pronalaženja određenih objekata na nekoj lokaciji. Igri nipošto ne fali raznovrsnosti, ali u odnosu na četvorku nema neki udarni novitet (kao što je na primjer bila izmjena godišnjih doba). Da ne zvuči kako prigovaram bez osnove, rado bih u Forzi sada vidio utrke motocikala, primjerice.


Dva značajnija dodatka među aktivnostima u Forzi Horizon 5 su Horizon Arcade i Event Lab. Horizon Arcade su grupna natjecanja koja se u određenom vremenu pojavljuju na mapi. Na primjer, Arcade Drift se vozi po eliminacijskim rundama te igrači kolektivno moraju skupiti što više bodova driftajući na određenoj ruti. U drugim vrstama Arcade natjecanja dobivate drugačije zadatke, npr. da u određenom roku izvedete skok u određenu daljinu i sl. Ideja iza ovakvih natjecanja je dobra i potiče timski rad. Ali, već znate kako to ide: ako niste u grupi s poznatim igračima, često Arcade natjecanja mogu biti gubitak vremena.




Event Lab s druge strane donosi natjecanja koja kreiraju sami igrači. Ovaj dio Forze naginje prema totalno arkadnom i najmanje ozbiljnom. Primjerice, imate utrku u kojoj morate razbijati pinjate po stazi, rušiti čunjeve, zabijati se u metu i sl. Na stazi također možete dobiti ubrzanje kad prođete kroz tunel ubrzanja, i tome slično. Osobno mislim da je ovo solidan dodatak igri, ali znate već kako to ide: kod community kreacija ima i dobrih i loših. Neki već sada kreiraju ultra jednostavna natjecanja (sve što treba jest voziti po ravnini) valjda za lako skupljanje XP-a. Srećom, neka razina moderacije postoji i svaki odigrani event možete ocijeniti pozitivno ili negativno.


Forza Horizon 5 nastavlja politiku prethodnih igara koja se meni baš i ne sviđa, ali ju ne mogu prozvati kao isključivo lošu. To je politika da u ovoj igri za napredovanje nije bitno pobjeđivati. Igra je osmišljena tako da nipošto ne želi frustrirati igrača u strahu da bi on od nje mogao odustati. Nagrade se ovdje ne dijele za dominaciju nad suparnicima, nego za sudjelovanje i ispunjavanje zadanih uvjeta. Nije da vas igra neće nikako nagraditi ako budete prvi u utrci, ali veću nagradu dobit ćete ako ispunite dnevne, tjedne ili sezonske zadatke. Dobro, ponekad je u sklopu toga ionako navedeno da pobijedite u nekim natjecanjima s određenim vozilom, ali nije problem ako to ignorirate. Imate šansu dobiti neku nagradu sve i da cijelu utrku vozite u rikverc.


Forza Horizon 5 jest zanimljiva igra za kolekcionare vozila, ali isto tako i igra u kojoj nova majica za vašeg lika skuplja od dobrog dijela automobila u ponudi. Dođe čovjeku da se zapita zašto su odjevni predmeti u racing igri skuplji od samih vozila, a onda se sjetiš: izazov je ovdje sekundaran, važno je da se svi zabavljaju onako kako se sami žele zabavljati.



To je moderni dizajn racing igara, a ja sam očito stara garda. No dobro, prihvaćam da se većina natjecanja može voziti s većinom vozila i da nije bitno jesu li ta vozila kupljena, osvojena ili jednostavno dobivena kao poklon. Jedini dio preko kojega baš ne mogu prijeći jest taj da sustav inteligencije protivničkih vozača ne ide baš najbolje u kombinaciji s tom slobodom izbora.


Ima ova Forza barem 6-7 postavki težine za solo igranje, ali jako teško pogađa odgovarajući izazov. Na višim težinama protivnici su umjetno brži od vas čak i kad imate jednako vozilo kao i oni. Na prosječnoj težini protivnici vas prestignu na ravnini čak i kad im ne dajete drafta, a onda najednom uspore ispred vas. Protivnici rijetko kad griješe pa se postavka težine svodi samo na određivanje koliko su brži ili sporiji od vas. Komičan mi je u svemu tome koncept driveatara koji bi u moje offline utrkivanje trebao prenositi stil vožnje mojih prijatelja. Prenosi ih toliko dobro da mi među vozače svrstava i one prijatelje koji nisu ni igrali Forzu Horizon 5.


E sad, postoji hrpa načina na koje se Forza može igrati. Imate opciju konvoja, imate opciju natjecanja s rivalima, co-op utrkivanja… nitko nikoga ne tjera na utrkivanje protiv računalnih protivnika. No, zahvaljujući dosta bazičnom AI sustavu koji dobiva magično ubrzanje niotkuda ako vi želite veći izazov, Forzu je praktički najgore igrati solo. Drugim riječima, igra svima dopušta da se zabavljaju onako kako se žele zabavljati, samo su neki načini zabave manje zabavni od drugih.
Izvor
Kripi