Registracija
  • a
  • Bolesno
  • Gladno
  • Ljuto
  • Ludo
  • Neodlucno
  • Nostalgicno
  • Odlucno
  • Opusteno
  • Pijano
  • Ponosno
  • Posrano
  • Sjajno
  • Snazno
  • Sretno
  • Tuzno
  • Uplaseno
  • Usamljeno
  • Uspavano
  • Voljeno
  • Zadovoljno
  • Zakon
  • Zaljubljeno
  • Zamisljeno
  • Zarazeno
  • Zgodno
  • Zgrozeno
  • Zivcano
  • Zlobno
  • Stranica 1 od 2 12 PosljednjePosljednje
    Pokazuje rezultate 1 do 10 od 12
    1. #1
      Hawk avatar
      Datum pristupanja
      Apr 2011
      Lokacija
      Republika Hrvatska
      Poruke
      9,725
      Teme
      804
      CHB
      300
      Spomenut(a)
      145 post(ova)
      Označen(a)
      1 tema
      Dnevna aktivnost
      28 min
      Like (kliknutih)
      1071
      Like (dobivenih)
      2317
      Rep

      Sve o svemiru

      Ovo je tema u kojoj ćete dobivati informacije/vijesti/novosti/podatke na području svemira!
      Sveobuhvatna tema samo za ljubitelje galaksija!

      Sadržaj postavljaju isključivo MODERATORI podforuma !
      Posljednje uređivanje od Hawk : 06-01-22 at 21:01
      ||_|¯|_| ––-HAWK-––|_|¯|_|¯||

    2. Like Archer, marjo, hana, Neferpitou, Joni se sviđa ovaj post
    3. #2
      Kyūketsuki avatar
      like the mesmerizing blue
      moon..
       
      a
       
      Datum pristupanja
      Oct 2010
      Lokacija
      Mikaela Hyakuya's bed
      Poruke
      2,662
      Teme
      305
      CHB
      550
      Spomenut(a)
      40 post(ova)
      Označen(a)
      2 tema
      Dnevna aktivnost
      22 min
      Like (kliknutih)
      1178
      Like (dobivenih)
      1884
      Rep

      Otkriveni misteriozni radio signali iz dalekog svemira


      Misteriozni radio signali iz dalekog svemira





      Astronomi su objavili detalje o misterioznim signalima emitovanim iz udaljene galaksije, sakupljene zahvaljujući svemirskom teleskopu u Kanadi.

      Precizna priroda i porijeklo eksplozije radio talasa su nepoznati. Među 13 brzih radio zapisa, poznatih kao FRB, čuo se vrlo neobičan ponavljajući signal, koji je dolazio iz istog izvora udaljenog oko 1,5 milijardi svjetlosnih godina. Takav događaj samo je jednom ranije zabilježen, drugim teleskopom.


      Znajući da postoji još jedan, to sugeriše da bi ih moglo biti više", kaže Ingrid Sters, astrofizičarka sa Univerziteta u Britanskoj Kolumbiji.

      I uz više ponavljanja i više dostupnih izvora za studiju, moći ćemo da razumemo kosmičku slagalicu - odakle su i šta ih izaziva."

      U observatoriji CHIME u Britanskoj Kolumbiji nalaze se četiri polucilindrične antene duge 100 metara, koje svakodnevno skeniraju sjeverno nebo. Teleskop je počeo da radi tek prošle godine, zabeleživši gotovo 13 radio zapisa, uključujući i repetitore.

      Otkrili smo drugi repetitor i njegova svojstva su vrlo slična prvom", kaže Šriharš Tendalker sa Mekgil univerziteta u Kanadi.



      FRB su mali, svjetli bljesci radio talasa.

      Naučnici su do sada otkrili oko 60 pojedinačnih radio zapisa i dva repetitora. Oni smatraju da bi na nebu svakog dana moglo da bude hiljadu FRB-ova.



      Postoje brojne teorije o tome šta bi moglo da ih uzrokuje.

      Oni uključuju neutronsku zvijezdu sa veoma jakim magnetnim poljem koja se vrlo brzo okreće, dve neutronske zvijezde koje se spajaju, i među manjinom posmatrača, neki oblik vanzemaljskog svemirskog broda.




      Izvor : BBC.news
      Why is it that the most beautiful things are more intertwined in death more that life?


    4. Like Tiki*, Pepsi Goran, Neferpitou se sviđa ovaj post
    5. #3
      Kyūketsuki avatar
      like the mesmerizing blue
      moon..
       
      a
       
      Datum pristupanja
      Oct 2010
      Lokacija
      Mikaela Hyakuya's bed
      Poruke
      2,662
      Teme
      305
      CHB
      550
      Spomenut(a)
      40 post(ova)
      Označen(a)
      2 tema
      Dnevna aktivnost
      22 min
      Like (kliknutih)
      1178
      Like (dobivenih)
      1884
      Rep

      Zašto bi pronalazak vanzemaljaca bila užasna vijest?


      Zašto bi pronalazak vanzemaljaca bila užasna vijest po čovječanstvo?


      Zamislite, da sutra NASA iznese vijest čitavom svijetu da je našla bakterije na Marsu, neobične vanzemljske ribe u oceanima Europe (Jupiterov mjesec), i prastare građevine na Titanu (Jupiterov mjesec).

      Zar to ne bi bila odlična vijest po čovječanstvo? Zapravo, bila bi užasna, možda bi značila da uništenje naše civilizacije i čitavog čovječanstva je sigurno, i da bi se moglo desiti brže nego što mislimo.

      Zašto? Zašto bi najinteresatnije odkriče čovječanstva bilo loše po isto?




      VELIKI SVEMIRSKI FILTER

      Znamo da u našoj galaksiji Mliječni put postoji oko 500 biliona planeta, sigurno 10 biliona planeta sličnoj našoj Zemlji. Mnoge su starije bilionima godina od naše planete, ali trenutno ne pronalazimo niti jednu galaktičku civilizaciju, kao našu.

      Trebali bi vidjeti barem nešto. Ali ne pronalazimo ništa, svemir se čini mrtvim i praznim. Kada bi zamislili razvitak života i inteligencije kao ljestice sa više koraka, od bakterije do inteligentnog bića kao homosapiens, pa do još razvijenijih bića sposobnih da nastane životom sitem, pogled na svemir nam govori da nešto spriječava razvitak života u galaksiji. Nešto što spriječava druge civilazacije da postanu galaktičke, možda čak i nemoguće.

      Šta je to nešto? Naši naučnici ga zovu "The Great Filter" (Veliki Filter), prepreka, sila toliko snažna da se prevaziđe da uništava i ubija oblike života koji ga susretnu.

      U ovoj teoriji, postoje dva scenarija, zavisno od toga gdje na našoj ljetvici života se nalazi filter.

      Prvi je da smo toliko sretni i nekako važni da smo zaobišli ovaj filter u ranijem razvijanju života.


      Filter je iza nas, život na Zemlji je prvi život koji je uspješno prošao kroz ovu nepremostivu prepreku. No koji smo korak napravili da se smatra gotovo nemogućim, da li je sami život toliko rijedak u Svemiru? Jedan dio naučnika smatra da se život razvija skoro svugdje gdje ima uslova za to, dok drugi dio naučnika smatra da je planeta Zemlja jedina planeta sa životom.


      Još jedan kandidat za nepremostivu prepreku je razvitak naprednog života iz ćelije u nešto kompleksno. Kako se to tačno desilo i zašto, pravo objašnjenje za to nemamo, ono što znamo da se taj razvitak desio samo jednom. Primitivna lovačka ćelija je pojela manju ćeliju, ali umjesto da je provari, te dvije ćelije su postale jedno, takva čelija se naziva Mitochondrion, i bila je prvi oblik naprednog života. Ovakve ćelije danas su osnovni dio svih životinja na Zemlji, tako i nas. Možda postoji bilion primitivnih ćelija diljem svemira, ali niti jedna od njih nije napravila korak naprijed prema naprednom životu, osim naših ćelija na Zemlji.


      Mitochandrion

      Ili je taj korak nepremostivi kroz Veliki fitler bila svjest ili inteligencija. Ljudski mozak je zapravo skupa investicija evolucije, iako napredan, bilo je potrebno čak 200 000 godina da ljudi od primitivne inteligencije dosegnu ovu današnju. U Svemiru zakon jačega vrijedi, a inteligencija je nešto što neosigurava automatski opstanak i zapravo je dosta ranjiva, možda smo zapravo samo sretni što je ovaj oblik inteligencije nekako uspio se razviti u surovom Svemiru.

      Drugi je da još nismo naišli na takav filter i da je uništenje naše civilizacije i života na Zemlji samo pitanje vremena.


      Na ljestivi života, Veliki Filter se nalazi ispred nas. Mnogi oblici života ispred nas su odavno izumrli, to bi značilo da Veliki filter ispred nas je nešto nezamislivo opasno i nešto što nikad nismo susreli, ledena doba, astroidski udarac, tektonske katasrofe. Iako se život na našoj planeti susretao sa velikim preprekama, uvjek je uspio da preživi, a ljudska vrsta je prilagodiva i napredna, i da mali dio preživi neku ogromnu katastrofu, inteligentni život bi nastavio dalje, mada dosta drugačije nego prije. Inteligentni život bi se oporavio, i da nam treba milion godina, onda ta prepreka ne bi bila Veliki filter, već samo manja opstrukcija na ljestvici života. Prelaženje nje bi značilo put prema naprednoj galaktičkoj civilizaciji. Na vremenskoj crti svemira, i milion godina je samo treptaj oka.


      Ako veliki filter stvarno postoji ispred nas, mora biti toliko opasan i ubojit i silovit da može ubiti večinu ako i ne sve napredne civilizacije u našoj galaksiji. Veoma depresivna teorija je da kada neki oblik života zauzme i upravlja čitavom svom planetom već se nalazi na putu samouništenja. Tehnologija je "dobar" način da se to postigne, mora biti toliko razorno, da svaka vrsta koja ga je odkrila na kraju je došla do samouništenja. Veliki nuklearni rat? Nanotehnologija koja izmakne kontroli? Genetičko modeficiranje nezaustavljivog virusa ili bakterije? Ili možda katastrofe koje nemožemo ni zamislit i predvidjeti. Ili je možda nešto jednostavnije, vrste koja su ambiciozne i uzmu čitavu planetu pod svoju kontrolu, unište istu planetu dok se takmiče između sebe u ratu moći i resursa. Možda svaki ekosustav ima sistem odbrane koji uništava svaku civilizaciju koja je previše eksplotiše. Kada civilizacija postane toliko moćna da može promjeniti ekosustav svoje planete, istu tu planetu naprave nenaseljivom za život.


      Nadajmo se da to nije slučaj. Ako je filter zapravo ispred nas, naše šanse za preživljavanje su vrlo male. I zbog Velikog filtera, pronalazak vanzemaljskog života bi bila užasna vijesti. Što više ima primitivnog, običnog života i naprednog života u našem svemiru, veće su sve šanse da se filter nalazi ispred nas. Pronalazak bakterije bi bila loša vijesti, male životinje jos gora, a pronalazak inteligentnog života bi bio za uzbunu.


      Najbolji scenario po naš život je da život u Svemiru ne postoji, osim našeg. Da se u svemiru nalazi bilion prazni planeta, koje čekaju da budu odkrivene i da mi budemo ti koji će donjeti život na te planete, bilioni novih domova, čekaju na nas, da napokon naselimo životom te planete.




      Tekst napisao: babyblue
      Tekst inspirisao: Kurzgesagt – In a Nutshell
      Posljednje uređivanje od Kyūketsuki : 29-05-21 at 16:30
      Why is it that the most beautiful things are more intertwined in death more that life?


    6. Like Senji, Tatta, Joni, Ilija_Boxer se sviđa ovaj post
    7. #4
      Kyūketsuki avatar
      like the mesmerizing blue
      moon..
       
      a
       
      Datum pristupanja
      Oct 2010
      Lokacija
      Mikaela Hyakuya's bed
      Poruke
      2,662
      Teme
      305
      CHB
      550
      Spomenut(a)
      40 post(ova)
      Označen(a)
      2 tema
      Dnevna aktivnost
      22 min
      Like (kliknutih)
      1178
      Like (dobivenih)
      1884
      Rep

      Snimak panorame Marsa


      NASA objavila novi snimak panorame Marsa



      Snimak je nastao u dijelu kratera Jezero pod nazivom Van Zyl Overlook za koji naučnici smatraju da je nekada bio jezero.

      Ovaj snimak označava odlazak rovera s mjesta slijetanja dok započinje naučnu fazu najnaprednije misije u historiji Marsa. Načinjen je pomoću Mastcam-Z stereo sistema dok je rover bio parkiran 13 dana. Panorama od 2,4 milijarde piksela se sastoji od 992 fotografije kombinovane u jednu veliku fotografiju.

      Rover ulazi u naučnu fazu napuštajući Octavia E. Butler područje gdje je sletio 18. februara ove godine. Već je dokazao da može stvarati kisik iz atmosfere Crvene planete, a dosad je napravio više od 75.000 fotografija. Čak je snimio i zvuk na površini Marsa.



      U narednim mjesecima će Perseverance istraživati tlo kratera te će prikupiti prve uzorke koji će u budućim misijama biti transportovani na Zemlju.

      Izvor: klix.ba
      Why is it that the most beautiful things are more intertwined in death more that life?


    8. Like Tatta se sviđa ovaj post
    9. #5
      Archer avatar
      Datum pristupanja
      Dec 2010
      Lokacija
      Beograd
      Poruke
      12,315
      Teme
      672
      CHB
      0
      Spomenut(a)
      353 post(ova)
      Označen(a)
      16 tema
      Dnevna aktivnost
      40 min
      Like (kliknutih)
      5216
      Like (dobivenih)
      8564
      Rep

      Dve nove NASA-ine misije za Veneru



      Dve nove NASA misije - VERITAS i DAVINCI+ krenule su ka Veneri. Misije će koristiti radar i sondu da bi učile o Zemljinom teško proučavanom i potencijalno proročkom susedu.

      NASA se konačno vratila na Veneru. 2. juna 2021. NASA-in administrator Bill Nelson objavio je da je agencija odabrala dva pobednika na svom najnovijem takmičenju u misiji svemirskih letelica klase Discovery i oba su krenula na drugu planetu od Sunca.

      Ovo je prvi put od misije Magelan 1989. godine da se NASA obavezala da će poslati svemirske letelice da proučavaju zakrivenu planetu "odmah pored" Zemlje. Zahvaljujući podacima koje će prikupiti ove dve misije Venere - nazvane VERITAS i DAVINCI+, planetarni naučnici mogu početi da se bave jednom od najvećih misterija Sunčevog sistema: zašto je Venera, planeta gotovo iste veličine, gustine i starosti Zemlje, tako vrlo drugačiji od sveta koji čovečanstvo naziva domom?



      Venera je stenovita planeta približno iste veličine kao i Zemlja, ali uprkos ovim sličnostima, to je jedno veoma brutalno mesto. Iako je Suncu "malo" bliža od Zemlje, nedostatak efekta staklene bašte znači da je na površini izuzetno toplo - oko 870 F (465 C). Pritisak na površini prigušuje 90 puta veći pritisak od nivoa mora na Zemlji. I za kraj, oblaci sumporne kiseline prekrivaju celu planetu i nagrizaju sve što prolazi kroz njih.

      Ali možda najfascinantniji aspekt Venere je taj što je nekada možda mnogo ličila na Zemlju. Noviji klimatski modeli sugerišu da je u prošlosti planeta mogla imati tečne vodene okeane i blagu klimu. Možda je bila nastanjiva čak 3 milijarde godina pre nego što je podlegla nekoj vrsti klimatske katastrofe koja je pokrenula "odbegli" efekat staklene bašte. Cilj ove dve nove misije na Veneri je da pokušaju da utvrde da li je Venera zaista bila Zemljin blizanac, zašto se promenila i da li generalno velike stenovite planete postaju nastanjive oaze poput Zemlje ... ili izgorele pustoši poput Venere.



      Ono što bi moglo iznenaditi je da je 1960-ih i 1970-ih Venera bila središnji fokus istraživanja svemira poput Marsa danas. SAD i Sovjetski Savez poslali su više od 30 svemirskih letelica na drugu planetu od Sunca. Ali od 1989. godine, samo su dve misije otišle na Veneru i obe su bile usredsređene na proučavanje atmosfere - "Venus Express" Evropske svemirske agencije i japanski "Akatsuki".

      Nasuprot tome, misije VERITAS i DAVINCI+ zauzimaće holistički pogled istražujući geološku i klimatološku istoriju Venere u celini, na dva veoma različita, ali komplementarna načina.

      Debeli, globalni sloj oblaka sumporne kiseline koji prekrivaju Veneru čini gotovo nemogućim videti površinu normalnim kamerama. Zbog toga će orbiter VERITAS - skraćenica od “Venus Emissivity, Radio Science, InSAR, Topography, and Spectroscopy” - nositi moćan radarski sistem. Ovaj radar može provirivati kroz oblake i sakupljati slike i topografske podatke do 10 puta veće rezolucije od bilo koje prethodne misije na Veneru. To će omogućiti naučnicima da pronađu tragove o ranijoj klimi Venere koji bi se mogli sačuvati u stenovitim formacijama na površini, a takođe bi mogli odgovoriti da li je planeta danas geološki aktivna. I, konačno, ova uzbudljiva misija će pomoću posebne infracrvene kamere proviriti kroz atmosferu na vrlo određenim talasnim dužinama da bi izvršila prva globalna merenja od čega su napravljene Venerine stene - o čemu naučnici vrlo malo znaju.



      VERITAS-ov "cimer" je DAVINCI+ ili “Deep Atmosphere Venus Investigation of Noble gases, Chemistry and Imaging.”. Misija DAVINCI+ takođe uključuje orbitera, ali prava zvezda emisije biće atmosferska sonda široka oko metar. Sonda će pasti u Venerinu atmosferu i slobodno padati kroz guste oblake oko sat vremena pre nego što dođe do površine.

      Na putu prema dole, uzimaće se uzorci atmosfere, posebno mereći razne gasove uključujući argon, kripton i ksenon. Različite klimatske istorije za Veneru dovele bi do različitih odnosa ovih plemenitih gasova u atmosferi - i tako će analizom ovih odnosa naučnici moći da utvrde sa koliko vode je planeta nastala, pa čak i koliko je vode izgubila tokom proteklih 4,5 milijardi godina.

      Ali to nije sve što će sonda učiniti. Neposredno pre udara u područje zvano "Alpha Regio" koje ima neke od najstarijih stena na planeti, sonda će snimiti infracrvene slike površine dok se vidi kroz mrak donjih slojeva atmosfere. Te slike će biti prve snimljene iznad površine, ali ispod palube oblaka, prikazujući planetarnim naučnicima Veneru kao nikada pre.



      Nekoliko decenija kontinuiranog istraživanja Marsa pokazalo je da svaka misija odgovara na ranija pitanja i takođe pokreće nova. Ne zna se kakva će iznenađenja VERITAS i DAVINCI+, koji trebaju da budu lansirani krajem ove decenije, otkriti na Veneri, ali zna se da će otkriti aspekte planete koje niko nikada nije zamislio. Naučnici i misijski timovi širom sveta naporno su radili kako bi realizovali „Deceniju Venere“. U stvari, samo nedelju dana nakon NASA-ine najave, Evropska svemirska agencija je takođe objavila svoje planove za misiju vezanu za Veneru. Sa ovim novim misijama, pretpostavlja se - nadamo se - da smo na početku novog, zlatnog doba istraživanja Venere.

      Izvor: astronomy.com
      | In loving memory of Keny Dust (11.02.1999 - 11.07.2018) |

      My enemies are many, my equals are none.

    10. #6
      Archer avatar
      Datum pristupanja
      Dec 2010
      Lokacija
      Beograd
      Poruke
      12,315
      Teme
      672
      CHB
      0
      Spomenut(a)
      353 post(ova)
      Označen(a)
      16 tema
      Dnevna aktivnost
      40 min
      Like (kliknutih)
      5216
      Like (dobivenih)
      8564
      Rep

      NASA naucnici su pronasli jos podzemnih jezera na Marsu

      Istraživači koji su virili u slojevite naslage na južnom polu Marsa pronašli su na desetine podzemnih jezera, mada su mnogi od njih u oblastima gde bi voda bila smrznuta.

      Istraživački tim je izmerio zapreminu tih naslaga, koje sadrže naizmenične slojeve prašine, vodenog leda i smrznutog ugljen-dioksida - suvog leda. Slojevi sadrže priču o klimatološkoj istoriji Marsa; kada je nagib planete bio malo drugačiji, zimski uslovi su formirali zaleđene slojeve koje naučnici sada istražuju pomoću radara za površinsko bušenje. (Poput Zemlje, Mars ima svoja ledena doba, od kojih je najnovije nastalo pre 400 000 godina. Časopis Discover ima sjajno objašnjenje o tome kako nagib planete utiče na godišnja doba i klimu.) Rezultati tima objavljeni su u geofizičkim istraživačkim pismima ranije ovog meseca, i oni prate nastanak vodenog leda 2018. godine ispod južnog pola planete.

      "Nismo sigurni da li su ovi signali tečna voda ili ne, ali čini se da su mnogo šire rasprostranjeni od onoga što je pronašao originalni rad", rekao je Jeffrey Plaut, naučnik iz NASA-ine laboratorije za mlazni pogon, u izjavi agencije. „Ili je tečna voda uobičajena ispod južnog pola Marsa ili ovi signali ukazuju na nešto drugo.“



      Radar, uperen u Mars sa instrumenta MARSIS na brodu Mars Express orbitera Evropske svemirske agencije, različito se odbija u zavisnosti od toga u koji materijal pogodi, a voda je snažni reflektor radarskih talasa. Radar koji se odbijao od južnog pola vratio se sjajno, što je dokaz da se ispod nalazi tečna voda ili vodeni led. Vodeni led na Marsu u ovom trenutku je stara vest, ali koliko tačno postoji ako je nepoznato. 2019. godine pronađena je ogromna količina vodenog leda ispod Severnog pola, a prethodni radarski signali nagoveštavali su deo podzemne tečne vode u delu od 6 do 12 milja južnog pola planete. Ali Plaut i njegov koautor Aditia Khuller pronašli su desetine svetlih odsjaja preko pola u širem regionu nego što je ranije bilo shvaćeno, a neki su ukazivali da su detekcije bile manje od milje ispod površine Marsa. Ali ti otkriveni regioni takođe leže u hladnim područjima od oko -63 ° Celzijusa, što znači da bi voda bila smrznuta.

      Pozivajući se na rad iz 2019. godine koji je istraživao kako se tečna voda može pojaviti na polu, Khuller je primetio da bi „bilo potrebno dvostruko više od procenjenog Marsovskog geotermalnog protoka toplote da bi se ova voda održala tečnom. Jedan od mogućih načina za dobijanje ove količine toplote je vulkanizam. Međutim, zapravo nismo videli jake dokaze za nedavni vulkanizam na južnom polu, pa se čini malo verovatnim da bi vulkanska aktivnost omogućila da podvodna tečna voda bude prisutna širom ovog regiona. "

      Možda ćemo morati da postavimo rover ili drugu sondu na Marsov južni pol da bismo bolje istražili geofiziku tih zaleđenih udubljenja planete. Godine 1999. NASA-in Mars Polar Lander i njegove dve sonde, zajednički nazvane Deep Space 2, otišli ​​su na Mars da urade upravo ovo, ali, nažalost, instrumenti su izgubljeni po dolasku.
      | In loving memory of Keny Dust (11.02.1999 - 11.07.2018) |

      My enemies are many, my equals are none.

    11. #7
      Kyūketsuki avatar
      like the mesmerizing blue
      moon..
       
      a
       
      Datum pristupanja
      Oct 2010
      Lokacija
      Mikaela Hyakuya's bed
      Poruke
      2,662
      Teme
      305
      CHB
      550
      Spomenut(a)
      40 post(ova)
      Označen(a)
      2 tema
      Dnevna aktivnost
      22 min
      Like (kliknutih)
      1178
      Like (dobivenih)
      1884
      Rep

      Zašto bi pronalazak vanzemaljaca bila užasna vijest po čovječanstvo?


      Zamislite, da sutra NASA iznese vijest čitavom svijetu da je našla bakterije na Marsu, neobične vanzemljske ribe u oceanima Europe (Jupiterov mjesec), i prastare građevine na Titanu (Jupiterov mjesec).

      Zar to ne bi bila odlična vijest po čovječanstvo? Zapravo, bila bi užasna, možda bi značila da uništenje naše civilizacije i čitavog čovječanstva je sigurno, i da bi se moglo desiti brže nego što mislimo.

      Zašto? Zašto bi najinteresatnije odkriče čovječanstva bilo loše po isto?




      VELIKI SVEMIRSKI FILTER

      Znamo da u našoj galaksiji Mliječni put postoji oko 500 biliona planeta, sigurno 10 biliona planeta sličnoj našoj Zemlji. Mnoge su starije bilionima godina od naše planete, ali trenutno ne pronalazimo niti jednu galaktičku civilizaciju, kao našu.

      Trebali bi vidjeti barem nešto. Ali ne pronalazimo ništa, svemir se čini mrtvim i praznim. Kada bi zamislili razvitak života i inteligencije kao ljestice sa više koraka, od bakterije do inteligentnog bića kao homosapiens, pa do još razvijenijih bića sposobnih da nastane životom sitem, pogled na svemir nam govori da nešto spriječava razvitak života u galaksiji. Nešto što spriječava druge civilazacije da postanu galaktičke, možda čak i nemoguće.

      Šta je to nešto? Naši naučnici ga zovu "The Great Filter" (Veliki Filter), prepreka, sila toliko snažna da se prevaziđe da uništava i ubija oblike života koji ga susretnu.

      U ovoj teoriji, postoje dva scenarija, zavisno od toga gdje na našoj ljetvici života se nalazi filter.

      Prvi je da smo toliko sretni i nekako važni da smo zaobišli ovaj filter u ranijem razvijanju života.


      Filter je iza nas, život na Zemlji je prvi život koji je uspješno prošao kroz ovu nepremostivu prepreku. No koji smo korak napravili da se smatra gotovo nemogućim, da li je sami život toliko rijedak u Svemiru? Jedan dio naučnika smatra da se život razvija skoro svugdje gdje ima uslova za to, dok drugi dio naučnika smatra da je planeta Zemlja jedina planeta sa životom.


      Još jedan kandidat za nepremostivu prepreku je razvitak naprednog života iz ćelije u nešto kompleksno. Kako se to tačno desilo i zašto, pravo objašnjenje za to nemamo, ono što znamo da se taj razvitak desio samo jednom. Primitivna lovačka ćelija je pojela manju ćeliju, ali umjesto da je provari, te dvije ćelije su postale jedno, takva čelija se naziva Mitochondrion, i bila je prvi oblik naprednog života. Ovakve ćelije danas su osnovni dio svih životinja na Zemlji, tako i nas. Možda postoji bilion primitivnih ćelija diljem svemira, ali niti jedna od njih nije napravila korak naprijed prema naprednom životu, osim naših ćelija na Zemlji.


      Mitochandrion

      Ili je taj korak nepremostivi kroz Veliki fitler bila svjest ili inteligencija. Ljudski mozak je zapravo skupa investicija evolucije, iako napredan, bilo je potrebno čak 200 000 godina da ljudi od primitivne inteligencije dosegnu ovu današnju. U Svemiru zakon jačega vrijedi, a inteligencija je nešto što neosigurava automatski opstanak i zapravo je dosta ranjiva, možda smo zapravo samo sretni što je ovaj oblik inteligencije nekako uspio se razviti u surovom Svemiru.

      Drugi je da još nismo naišli na takav filter i da je uništenje naše civilizacije i života na Zemlji samo pitanje vremena.


      Na ljestivi života, Veliki Filter se nalazi ispred nas. Mnogi oblici života ispred nas su odavno izumrli, to bi značilo da Veliki filter ispred nas je nešto nezamislivo opasno i nešto što nikad nismo susreli, ledena doba, astroidski udarac, tektonske katasrofe. Iako se život na našoj planeti susretao sa velikim preprekama, uvjek je uspio da preživi, a ljudska vrsta je prilagodiva i napredna, i da mali dio preživi neku ogromnu katastrofu, inteligentni život bi nastavio dalje, mada dosta drugačije nego prije. Inteligentni život bi se oporavio, i da nam treba milion godina, onda ta prepreka ne bi bila Veliki filter, već samo manja opstrukcija na ljestvici života. Prelaženje nje bi značilo put prema naprednoj galaktičkoj civilizaciji. Na vremenskoj crti svemira, i milion godina je samo treptaj oka.


      Ako veliki filter stvarno postoji ispred nas, mora biti toliko opasan i ubojit i silovit da može ubiti večinu ako i ne sve napredne civilizacije u našoj galaksiji. Veoma depresivna teorija je da kada neki oblik života zauzme i upravlja čitavom svom planetom već se nalazi na putu samouništenja. Tehnologija je "dobar" način da se to postigne, mora biti toliko razorno, da svaka vrsta koja ga je odkrila na kraju je došla do samouništenja. Veliki nuklearni rat? Nanotehnologija koja izmakne kontroli? Genetičko modeficiranje nezaustavljivog virusa ili bakterije? Ili možda katastrofe koje nemožemo ni zamislit i predvidjeti. Ili je možda nešto jednostavnije, vrste koja su ambiciozne i uzmu čitavu planetu pod svoju kontrolu, unište istu planetu dok se takmiče između sebe u ratu moći i resursa. Možda svaki ekosustav ima sistem odbrane koji uništava svaku civilizaciju koja je previše eksplotiše. Kada civilizacija postane toliko moćna da može promjeniti ekosustav svoje planete, istu tu planetu naprave nenaseljivom za život.


      Nadajmo se da to nije slučaj. Ako je filter zapravo ispred nas, naše šanse za preživljavanje su vrlo male. I zbog Velikog filtera, pronalazak vanzemaljskog života bi bila užasna vijesti. Što više ima primitivnog, običnog života i naprednog života u našem svemiru, veće su sve šanse da se filter nalazi ispred nas. Pronalazak bakterije bi bila loša vijesti, male životinje jos gora, a pronalazak inteligentnog života bi bio za uzbunu.


      Najbolji scenario po naš život je da život u Svemiru ne postoji, osim našeg. Da se u svemiru nalazi bilion prazni planeta, koje čekaju da budu odkrivene i da mi budemo ti koji će donjeti život na te planete, bilioni novih domova, čekaju na nas, da napokon naselimo životom te planete.




      Tekst napisao: babyblue
      Tekst inspirisao: Kurzgesagt – In a Nutshell


      B

    12. #8
      Daenerys avatar
      Fatum nos iunget.
       
      Datum pristupanja
      Jun 2011
      Lokacija
      Harlem, Manhattan
      Poruke
      5,529
      Teme
      288
      CHB
      300
      Spomenut(a)
      73 post(ova)
      Označen(a)
      3 tema
      Dnevna aktivnost
      7 min
      Like (kliknutih)
      3973
      Like (dobivenih)
      2460
      Rep

      Kako je svemir mogao nastati iz ničega?


      Kako je svemir mogao nastati iz ničega?




      NASTANAK svemira jedno je od najzanimljivijih pitanja svih vremena. Ako danas pitate ljude kako je nastao svemir, većina će vam reći da se to dogodilo u Velikom prasku, mali broj znat će da se to dogodilo prije 13,8 milijardi godina, a postojat će velika razlika u mišljenju o tome kako se to dogodilo. Jedan dio ljudi vjerojatno će reći da ne zna, drugi da ga je stvorio Bog, treći da su nas stvorili znanstvenici u laboratoriju, četvrti da smo možda neka vrsta simulacije, peti da je sve ovo iluzija neke druge vrste i tako dalje.

      Točan odgovor je ovaj prvi: nitko ne zna kako je nastao svemir. No to ne znači da su sve ideje ili teorije o nastanku svemira jednako vrijedne. Kao i uvijek u životu, najvrednije su one ideje koje se zasnivaju na postojećem znanju i prikupljenom iskustvu. Kad pričamo o nepoznatom, bila to budućnost ili prošlost, najviše vjerodostojnosti imaju ideje koje pokušavaju postojeće znanje proširiti na nepoznato područje. To se u jeziku znanosti zove ekstrapolacija.




      Znamo povijest svemira od prvih trenutaka

      Mi danas o svemiru znamo puno, no naravno, puno toga ne znamo. Primjerice, znamo, u široj slici ili grubim crtama, kako se svemir razvijao otkako je bio star milijunti dio milijuntog dijela jedne sekunde od samog početka (0,000000000001 sekundi od Velikog praska) pa sve do danas. Zamislite taj trenutak: nije dakle prošla ni sekunda od samog početka, nego milijunti dio milijuntog dijela jedne sekunde! I znamo što se tada događalo.

      A znate li kako to znamo? Jer smo ponovno stvorili taj trenutak!

      U sudarima protona u Velikom sudaraču hadrona (LHC) u CERN-u ponovno stvaramo uvjete kakvi su vladali kad je svemir bio star 0,000000000001 sekundi i proučavamo što se tada događalo. Ostale trenutke u razvoju svemira istražujemo kroz razne eksperimente iz fizike elementarnih čestica, astrofizike, kozmologije i srodnih grana znanosti. Na donjoj slici, za mene jednoj od najljepših znanstvenih ilustracija ikada, prikazan je razvoj svemira u pojedinim fazama.

      Iz nje vidimo da je svemir vjerojatno nastao iz kvantnih fluktuacija, nakon čega je vjerojatno uslijedio period takozvane inflacije, zatim su prvi atomi nastali kad je svemir bio star 375.000 godina i tada se oslobodilo svjetlo koje danas izgleda kao takozvano pozadinsko zračenje, nakon čega su nastupila tamna vremena koja su završila stvaranjem prvih zvijezda oko 400 milijuna godina od samog početka. Potom je uslijedilo stvaranje galaksija, planeta, a sve to uz širenje svemira koje se nedavno počelo dodatno ubrzavati. Na ovu ilustraciju sam kao pripadnik ljudskog roda itekako ponosan: mi smo u zadnjih 400-tinjak godina, otkako smo sustavno počeli promatrati svemir, saznali što se u njemu događalo praktički od samog početka do danas. To je izvanredno dostignuće s kojim treba upoznati svakog stanovnika Zemlje, od najmanje djece do svih odraslih.



      Proširenjem, tj. ekstrapolacijom sadašnjih znanstvenih spoznaja na sam početak svemira, sve veći broj znanstvenika zastupa ideju da je svemir vrlo vjerojatno nastao iz ničega, i to slučajno. Sve se to dogodilo sasvim prirodno i u skladu je sa svim što smo do sada naučili o svemiru kroz eksperimentalne i teorijske znanosti poput astrofizike, kozmologije i fizike elementarnih čestica.

      Većini vas koji s pažnjom čitate, odmah se “upalila lampica” i sigurno su vam na pamet pala dva pitanja: “Kako to iz ničega može nastati nešto?” i “Kako se bilo što može dogoditi slučajno, pa valjda sve ima neki uzrok?”. U ovoj kolumni ću odgovoriti na prvo pitanje, a u nekoj od sljedećih na drugo.

      Opširnije možete pročitati na LINKU(KLIK)





      IZVOR
      Hitman Agency Legend

    13. Like Kyūketsuki se sviđa ovaj post
    14. #9
      Y a v u z z' avatar
      Vjera je stvar srca,a domovina
      stvar duše.
       
      a
       
      Datum pristupanja
      Jan 2012
      Lokacija
      Bosna i Hercegovina Cazin
      Poruke
      3,983
      Teme
      202
      CHB
      300
      Spomenut(a)
      5 post(ova)
      Označen(a)
      0 tema
      Dnevna aktivnost
      4 min
      Like (kliknutih)
      1199
      Like (dobivenih)
      1404
      Rep


      9 ZANIMLJIVOSTI O ZVIJEZDAMA

      1) ZVIJEZDA JE TIJELO KOJE PROIZVODI SVJETLOST I SVOJU ENERGIJU STVARA KROZ UNUTARNJE NUKLEARNE REAKCIJE

      ]Zvijezde nastaju od vrlo vruće plazme (plina u kojem su elektroni i atomske jezgre uglavnom odvojeni), koju od raspadanja čuva njezina vlastita gravitacija. Energiju neke zvijezde stvaraju nuklearne reakcije u njezinu središtu, koje na početku spajaju vodik u helij preko fuzijskoga lanca proton-proton (a u slučaju masivnijih zvijezda, preko ciklusa ugljik-dušik-kisik), a zatim spajaju teže elemente. Zvijezde uravnotežuje pritisak nastao kroz energiju oslobođenu tijekom fuzije u njihovu središtu, što onemogućuje zvijezdu da se uruši pod vlastitom gravitacijom. Tako većina zvijezda slične ili manje mase od one koju ima naše Sunce ostaje stabilna nekoliko milijardi pa čak i desetaka milijardi godina.




      2) ZVIJEZDE NASTAJU OD MASIVNIH OBLAKA PRAŠINE I PLINA

      ]Gravitacijski kolaps golemih hladnih molekularnih oblaka rađa zvijezde. Kako se oblak urušava, tako se dijeli na jezgre čija središnja područja postaju sve gušća i toplija. Iznad kritičnih vrijednosti temperature i pritiska, nuklearna fuzija počinje i rađa se zvijezda. Ta mlada zvijezda u početku je okružena protoplanetnim diskom prašine i plina. Kroz milijune godina, taj disk razdvaja se na planete i manja tijela.

      3) ZEMLJI NAJBLIŽA ZVIJEZDA JE SUNCE, KOJE JE U USPOREDBI S OSTALIM ZVIJEZDAMA UMJERENE VELIČINE I MASE, ODNOSNO NIJE NI VELIKO NI MALO

      S ekvatorijalnim promjerom od otprilike 1,4 milijuna kilometara, Sunce, zvijezda najbliža Zemlji, toliko je veliko da bi u njega moglo stati otprilike 1,3 milijuna Zemlji. Iako je naša zvijezda golema u odnosu na naš planet, u svemiru postoje mnogo veće zvijezde. Dosad najveća poznata zvijezda pregolemi je VY Canis Majoris, koji ima otprilike 1800 puta veći promjer od Sunca. Da ga se postavi u središte Sunčeva sustava, površina VY Canis Majorisa prostirala bi se izvan Jupiterove putanje. Postoje i zvijezde mnogo manje od Sunca. Našemu Suncu najbliža zvijezda, Proxima Centauri, crveni je patuljak promjera otprilike 200 000 kilometara odnosno samo 20 puta većeg od promjera Zemlje.



      4) BOJA ZVIJEZDE KAZUJE NAM NJEZINU POVRŠINSKU TEMPERATURU

      Zvijezde mogu imati površinsku temperaturu od nekoliko tisuća stupnjeva Celzija do pedeset tisuća stupnjeva Celzija. Vruće zvijezde većinu svoje energije raspršuju u plavom i ultraljubičastom području elektromagnetskog spektra (pri kratkim valnim duljinama), i zbog toga se ljudskom oku čine plavičastima. Hladnije zvijezde čine se crvenkastima jer većinu energije raspršuju u crvenim i infracrvenim područjima elektromagnetskoga spektra (pri duljim valnim duljinama).

      5) PROSTOR IZMEĐU ZVIJEZDA MOŽE VEĆIM DIJELOM BITI PRAZAN ILI MOŽE SADRŽAVATI OBLAKE PLINA, KOJI MOGU PROIZVESTI NOVE ZVIJEZDE

      Prostor između zvijezda sadržava sitne tragove tvari u obliku plina, prašine i elementarnih čestica („kozmičko zračenje”). Sadržaj te tvari naziva se međuzvjezdanim medijem. U različitim dijelovima galaksije on može biti gušći ili rjeđi. Međutim, čak su i najgušća područja međuzvjezdanog medija tisuću puta rjeđa od najboljeg vakuuma stvorenog u laboratoriju.


      6) ZVIJEZDA PROLAZI KROZ ŽIVOTNI CIKLUS KOJI UMNOGOME ODREĐUJE NJEZINA POČETNA MASA

      Računalne simulacije otkrivaju da je životni vijek prvih zvijezda bio nekoliko milijuna godina. Suprotno tomu, prosječni očekivani životni vijek zvijezde slične Suncu iznosi otprilike 10 milijardi godina. Crvene patuljaste zvijezde male mase mogu živjeti bilijune godina. Zvijezda mase slične onoj našeg Sunca naposljetku će se razviti u crvenu divovsku zvijezdu i poslije će veći dio svoje mase izbaciti u svemir, ostavljajući za sobom zbijenu zvijezdu tipa bijeli patuljak, okruženu onim što nazivamo planetnom maglicom. Zvijezda koja ima najmanje osam Sunčevih masa razvit će se u crvenoga superdiva prije nego što eksplodira kao supernova, ostavljajući za sobom neutronsku zvijezdu ili zvjezdanu crnu rupu.


      7) MASIVNE ZVIJEZDE ZAVRŠAVAJU SVOJ ŽIVOTNI CIKLUS KAO ZVJEZDANE CRNE RUPE

      Crna rupa područje je u svemiru čije ekstremno gravitacijsko polje sprečava da išta, pa čak i svjetlost, pobjegne nakon što prijeđe obzor. Obzor je područje koje okružuje crnu rupu, gdje je brzina potrebna da se pobjegne iz njezina gravitacijskog polja veća od brzine svjetlosti. Teorijski modeli predviđaju da u središtu crne rupe postoji singularitet, u kojem se gustoća tvari i zakrivljenost prostor-vremena približavaju beskonačnosti. Crne rupe zvjezdanih masa imaju masu reda veličine nekoliko desetaka Sunčevih masa, unutar područja promjera od otprilike nekoliko kilometara do nekoliko desetaka kilometara (ovisnmasi). ]

      8) NOVE ZVIJEZDE I NJIHOVI PLANETNI SUSTAVI NASTAJU OD TVARI ZAOSTALE OD PRETHODNIH ZVIJEZDA U TOM PREDJELU


      ]Osim vodika, većine helija i male količine litija, svi elementi sadašnjega svemira nastali su u zvijezdama. Zvijezde male mase, poput Sunca, nuklearnom fuzijom proizvode elemente do težine kisika, dok masivne zvijezde mogu stvarati elemente teže od kisika pa sve do onih koji imaju masu željeza. Elementi teži od željeza, poput zlata i urana, nastaju u visokoenergetskim eksplozijama supernova i zvjezdanim sudarima. Dok umiru, zvijezde oslobađaju većinu svoje mase u međuzvjezdani medij. Iz te tvari nastaju nove zvijezde, u kozmičkoj verziji procesa recikliranja.

      9) LJUDSKO TIJELO SASTOJI SE OD ATOMA KOJI SE MOGU POVEZATI S PRIJAŠNJIM ZVIJEZDAMA

      Elementi osim vodika i helija nastali su uglavnom u unutrašnjosti zvijezda i otpušteni su u svemir u posljednjim fazama života tih zvijezda. To je podrijetlo većine elemenata od kojih se sastoje naša tijela, primjerice kalcij u našim kostima, željezo u našoj krvi i dušik u našoj DNK. Tako su i elemente od kojih su sastavljene životinje, biljke i zapravo većina stvari koje vidimo oko nas proizvele zvijezde prije mnogo milijardi godina.
      Posljednje uređivanje od Y a v u z z' : 18-02-22 at 19:34

      * | Ertugrul Yavuzz | ex: Esmir Civic a.k.a El Fatih' | *

    15. #10
      Y a v u z z' avatar
      Vjera je stvar srca,a domovina
      stvar duše.
       
      a
       
      Datum pristupanja
      Jan 2012
      Lokacija
      Bosna i Hercegovina Cazin
      Poruke
      3,983
      Teme
      202
      CHB
      300
      Spomenut(a)
      5 post(ova)
      Označen(a)
      0 tema
      Dnevna aktivnost
      4 min
      Like (kliknutih)
      1199
      Like (dobivenih)
      1404
      Rep

      "Planeta" Pluton



      Pluton, zaboravljeni planet koji više nije planet. U našem
      Sunčev sustav bilo je devet planeta prije dok se ono što jest ili nije bilo ponovno definira i Pluton mora izaći iz konjukcije planeta. Nakon 75 godina u kategoriji planeta, 2006. godine smatran je patuljastim planetom. Međutim, važnost ovog planeta je poprilično velika, budući da se nebeska tijela koja prolaze kroz njegovu orbitu zovu Pluton.
      U ovom ćemo vam članku otkriti sve tajne i karakteristike patuljasti planet pluto. Želite li znati više o tome? Pročitajte kako biste saznali više.


      Karakteristike Plutona



      Ovaj patuljasti planet obilazi oko Sunca svakih 247,7 godina, i to putujući prosječnom udaljenostom od 5.900 milijardi kilometara. Plutonova masa jednaka je 0,0021 puta masi Zemlje ili petini mase našeg mjeseca. Zbog toga je premalen da bi se mogao smatrati planetom.Istina je da je 75 godina bila planet Međunarodne astronomske unije. 1930. dobio je ime po rimskom bogu podzemlja.


      Zahvaljujući otkriću ovog planeta, napravljena su velika kasnija otkrića poput Kuiperovog pojasa. Smatra se najvećim patuljastim planetom a iza njega Eris. Čine ga uglavnom neke vrste leda. Nalazimo led od smrznutog metana, drugi od vode i drugi od kamena.Podaci o Plutonu vrlo su ograničeni budući da tehnologija od 1930. godine nije bila vrlo napredna kako bi pružila velika otkrića tijela tako daleko od Zemlje. Do tada je to bio jedini planet koji svemirski brod nije posjetio.
      U srpnju 2015. godine, zahvaljujući novoj svemirskoj misiji koja je napustila naš planet 2006. godine, uspio je doći do patuljastog planeta, dobivajući veliku količinu informacija. Informacije su trebale godinu dana da dosegnu naš planet.



      Informacije o patuljastom planetu





      Zahvaljujuci povecsanju i razvoju tehnologije, postižu se sjajni rezultati i informacije o Plutonu. Njegova je orbita prilično jedinstvena s obzirom na njen rotacijski odnos sa satelitom, os rotacije i varijacije u količini svjetlosti koja do nje dolazi. Sve ove varijable čine ovaj patuljasti planet velikom atrakcijom za znanstvenu zajednicu.
      A to je da je dalje od Sunca od ostatka planeta koji čine Sunčev sustav. Međutim, zbog ekscentričnosti orbite, bliže je od Neptuna za 20 godina svoje orbite. U siječnju 1979 Pluton je prešao orbitu Neptuna i ostao bliže Suncu do ožujka 1999. Taj će se događaj ponoviti tek u rujnu 2226. Iako jedan planet ulazi u orbitu drugog, ne postoji mogućnost sudara. To je zato što je orbita od 17,2 stupnja u odnosu na ravninu ekliptike. Zahvaljujući tome, put orbite znači da planeti nikada nisu pronađeni.Pluton ima pet mjeseci. Iako je vrlo male veličine u usporedbi s našim planetom, to je 4 mjeseca više od nas. Najveći mjesec zove se Charon i otprilike je upola manji od Plutona.



      Atmosfera i sastav




      Atmosfera Plutona je 98% dušika, metana
      i neki tragovi ugljičnog monoksida. Ti plinovi vrše određeni pritisak na površinu planeta. Međutim,
      to je oko 100.000 slabije od pritiska na Zemlju na razini mora.
      Pronađen je i čvrsti metan, pa se procjenjuje da su temperature na ovom patuljastom planetu su manje od 70 stupnjeva Kelvina. Zbog osebujnog tipa orbite, temperature imaju prilično velik raspon varijacija tijekom nje. Pluton se Suncu može približiti do 30 astronomskih jedinica i odmaknuti se do 50. Kako se udaljava od Sunca, na planetu se pojavljuje tanka atmosfera koja se smrzava i pada na površinu.Za razliku od ostalih planeta poput Saturn y Jupiter, Pluton je vrlo stjenovit u usporedbi s drugim planetima. Nakon provedenih studija zaključeno je da je zbog niskih temperatura većina stijena na ovom patuljastom planetu pomiješana s ledom. Led različitog podrijetla kao što smo vidjeli ranije. Neki se miješaju s metanom, drugi s vodom itd.To se može uzeti u obzir s obzirom na vrstu kemijskih kombinacija koje se javljaju pri niskoj temperaturi i tlaku tijekom stvaranja planeta. Neki znanstvenici jesu teorija da je Pluton doista izgubljeni Neptunov satelit. To je zato što je moguće da je ovaj patuljasti planet bačen u drugu orbitu tijekom formiranja Sunčevog sustava. Stoga bi Charon nastao kao rezultat nakupljanja lakših materijala koji su posljedica sudara.



      Rotacija Plutona





      Plutonu treba 6384 dana da se obiđe. budući da to čini sinkronizirano s orbitom svog satelita. Zbog toga su Pluton i Haron uvijek na istom licu. Os rotacije Zemlje je 23 stupnja. S druge strane, vrijednost ovog planetoida iznosi 122 stupnja. Polovi su gotovo u svojoj orbitalnoj ravnini.Kada je prvi put otkriven, vidio se sjaj s njegova južnog pola. Kako se naš pogled na Pluton mijenjao, činilo se da je planet nestajao. Trenutno sa Zemlje možemo vidjeti ekvator ovog planetoida.Između 1985. i 1990. godine naš planet bio usklađen s Charonovom orbitom. Iz tog razloga mogla se primijetiti pomrčina svakog od dana Plutona. Zahvaljujući toj činjenici moglo se prikupiti puno podataka o albedu patuljastog planeta. Sjećamo se da je albedo ono što definira reflektivnost planeta sunčevog zračenja.





      Nadam se da ćete s ovim informacijama bolje upoznati patuljasti planet Pluton i njegove zanimljivosti.
      Posljednje uređivanje od Y a v u z z' : 03-03-22 at 20:01

      * | Ertugrul Yavuzz | ex: Esmir Civic a.k.a El Fatih' | *

     

     
  • Stranica 1 od 2 12 PosljednjePosljednje

    Pravila pisanja poruke

    • Ne možete otvoriti novu temu
    • Ne možete ostaviti odgovor
    • Ne možete stavljati privitke
    • Ne možete uređivati svoje postove
    •