Hrčak, kao i svaki drugi ljubimac, može da pati od kožnih bolesti. Pošto spada u male životinje, kod hrčka su bolesti mnogo progresivnije nego kod velikih životinja. Postoji nekoliko vrsta kožnih oboljenja kod hrčka. To su parazitska oboljenja, gljivična oboljenja, alergije i alopecija. Od parazita koji napadaju hrčke najčešći su šuga i demodikoza. Šuga je prouzrokovana šugarcima koji izazivaju svrab i obično su posledica loših higijenskih uslova.

Demodikozu izazivaju paraziti koje su inače normalni stanovnici dlačnih folikula i lojnih žlezda. Javlja se usled narušenog imuniteta jedinke. Prenosi se sa majke na dete, a najčešće oboljevaju mlade jedinke. Može se javiti u generalizovanom ili lokalnom obliku.

Gljivična oboljenja su veoma zarazna. Prenose se direktnim kontaktom ili preko zaraženih predmeta i okoline. Najugroženije su mlade životinje i one pod stresom (usled loše ishrane, nehigijene i dr.). Od gljivičnih oboljenja hrčka, najčešće se spominje kosopasica. Gljivice su veoma uporne i mogu da prežive duži vremenski period u spoljašnjoj sredini. Alergije su uzrokovane alergenima iz okoline ili hrane. Najčešći alergeni iz spoljašnje sredine su polen, prašina, duvanski dim i slične materije. Ukoliko je ishrana neadekvatna ili postoji sastojak u hrani na koji je hrčak alergičan, takođe može doći do alergijskih reakcija na koži.

Alopecija podrazumeva gubitak dlake. Javlja se zbog poremećaja u radu endokrinih žlezda. Od nje obično pate stariji hrčci.


Simptomi:
Najčešći simptomi kožnih oboljenja su gubitak dlake, svrab, crvenilo i iritacija kože. Prisutne su i ranice po telu usred stalnog češanja. Rane mogu prerasti u kraste. Česte su i sekundarne bakterijske infekcije. Oboleo hrčak je često letargičan i bezvoljan. Promene su u početku ograničene samo na jedan deo tela, a zatim se mogu širiti.

Dijagnoza i lečenje
Dijagnoza glivičnih i parazitskih oboljenja postavlja se na osnovu mikroskopskog pregleda uzorka uzetog sa oštećenog dela kože. Gljivice i paraziti najčešće se tretiraju lokalno. U tom slučaju primenjuju se kreme ili masti koje se nanose na kožu. U slučaju alergija sprovodi se sistemska terapija. Dijagnoza hormonalne alopecije uspostavlja se na osnovu kliničke slike, ultrazvuka abdomena i analiza krvi. Ultrazvukom abdomena može se ustanoviti da li je nadbubrežna žlezda uvećana. Analize krvi mogu pokazati povišene nivoe hormona kortizola. Alopecija se leči hormonalnom terapijom.