Domestifikacija mačke kroz historiju
● Za razliku od psa, mačka je pripitomljena dosta kasnije.
Njeno prisustvo je postalo potrebno tek nakon što je čovek promjenio i/ili napustio nomadski način života, počeo da stvara naselja, da obrađuje zemlju, te da ubira i čuva njene plodove. Logično, te zalihe hrane u čovjekovoj neposrednoj blizini su dovele do umnožavanja populacija životinja poput glodara, gmizavaca i insekata. Divlje mačke koje su živele u blizini otkrile su izobilje svog plena u blizini čoveka. Obije strane su tako imale korist: mačka je lakše dolazila do hrane, a ljudima je odgovaralo da neko drugi efikasno reguliše populaciju neželjenih životinja koje im smetaju. Procjenjuje se da je u to vreme, prije oko 8 hiljada godina nastala populacija prvih poludivljih mačaka.
● Nova izučavanja mačije historije dokazuju mogućnost da su mačke zapravo pripitomile ljude, a ne mi njih. Mačke bi shvatile da mogu radit za ljude i biti dobro hranjene, tvrdi se da su mačke prišle ljudima i naučili se na život sa njima neobičnim velikim mačkama na dvije noge koje ih hrane za malo posla.
Drevni Egipat i mačke
● Arheološki nalazi ukazuju da je mačka potpuno pripitomljena prijie oko 4 hiljade godina.
Stari Egipćani su prvi narod koji je uvideo dragocenost mačke kao prirodnog regulatora populacije glodara i drugih nepoželjnih vrsta koje čovek nije umjeo samostalno da riješi. U religiji i kulturi Starog Egipta mačka se kotirala veoma visoko. Smatrala se otelotvorenjem boginje Bastet, pa je zbog toga bila i predmet poštovanja pa čak i obožavanja.
Postoji i legenda kako je jedan Faraon proglasio mačku za polubožanstvo da bi na taj način sve mačke Egipta postale njegovo vlasništvo. Svako dotadašnji vlasnik mačke bio je dužan da se o njoj brine preko dana, dok je po mraku mačka imala zaduženje da kraljeve žitnice čuva od glodara. U tom periodu historije Starog Egipta povrijediti ili ubiti mačku, čak i nehotice, kažnjavalo se smrću. Kada bi mačka uginula prirodnim putem, obavezno bi bila mumificirana i sahranjena uz sve počasti koje slede jednom božanstvu. Nije sigurno koliko je ovo predanje tačno, ali dovoljno govori činjenica da je pri arheološkom iskopavanju ostataka Beni-Hasana pronađeno preko 300.000 mačjih mumija, neuporedivo više nego ljudskih.
Bastet - Egipatski Bog
Uprkos tome što je postojala zabrana izvoza mačaka iz Egipta, nije bilo moguće spriječiti da poneka ipak pređe granicu i dospiju u drugu zemlju. Tako su mačke najprije nastanile prostor Sredozemlja, a zatim celu Evropu, i ostatak sveta. U tom ranom periodu zajedničkog života sa ljudima, koji je trajao preko dvije hiljade godina, mačka je svuda bila jako cjenjena životinja. Bez izuzetka, ljudi su bili oduševljeni njenim predatorskim vještinama od koje su imali mnogo koristi.
Mačka u Islamskom svijetu
Gil, mačak koji živi u Aja Sofiji
● U zemljama Bliskog istoka, mačka je jedna od najcijenjenijih životinja.
Sveta knjiga Islama, "Quran", zapravo govori o tome da je poslanik Muhammed posjedovao nekoliko mački. U Islamu čistoća je nešto obavezno, tako mačka kao čista životinja je dosta cijenjena među muslimanima. Mačka je jedina životinja koja ima pravo da uđe unutar džamije i ostalih svetih mjesta Islama. Također je i životinja pored koje je dozvoljeno obavljati vjerske obrede Islama. U današnjem modernom svijetu Islama, idalje je ostao taj odnos sa mačkama, tako da se glavni grad Turske, Istambul spominje kao grad mački.
Mačke u Srednjem vijeku
● Nažalost, slijedi lošiji period kako za ljude, tako i za mačke.
Srednji vijek ne samo da je bio najstrašnije doba u ljudskoj istoriji, već je mačku doveo u opanost od potpunog istrebljenja. Na lomačama inkvizicije su spaljivani ne samo politicki neistomišljenici i žene proglašene za vještice nego i mačke, najčešće crne. Mačka je uspjela da preživi ovaj divljački period samo zahvaljujući sebi, svojoj sposobnosti za opstanak bez čovjeka, i svom instinktu da se povuče i skloni u trenucima opasnosti. Posljedice ovakvih bezumnih postupanja prema mačkama su za čoveka bile kobne. Vrtoglavo razmnožavanje glodara, naročito pacova, dovelo je do nezapamćene epidemije crne kuge. Crna kuga, u to vreme smrtonosna bolest, prenosila se u najćešće ujedom buve, koja je bakterijuYersinia pestis, prenosila sa zaraženih pacova. Epidemija je tada odnjela čak dvije trećine stanovništva Evrope, tj. oko 25 miliona ljudi! Iako desetkovana populacija mačaka nije bila jedini uzrok ove tragedije, svakako je bila jedan od uzroka.
Prikaz epidemije kuge u Srednjem vijeku
Do kraja 16. vijeka je djelovanje inkvizicije opalo, ali je spaljivanje vještica i ubijanje mačaka nastavljeno i u sljedećem vijeku. Mačka se tek početkom 18. veka postepeno vraća uz čovjeka bez opasnosti po svoj život a uzajamni odnos se opet vraća u ravnotežu.
Mačka u Viktorijansko doba
● Zahvaljujući svojoj čistoći, mačka u 19. vijeku ulazi i u građanska domaćinstva, pa dobija svoje mesto i u umjetnosti i literaturi.
U likovnoj umjetnosti čak postaje omiljeni motiv! Kroz djela poznatih slikara kao što su Pierre-Auguste Renoir, Edouard Manet, Henri Rousseau, Henri de Toulouse-Lautrec ili Franz Marc, mačka trajno zauzima mesto i u najznačajnijim muzejima svijeta. Danas mi putem brojnih bajki i basni učimo našu djecu šta je dobro a šta zlo, te kako da se ponašaju prema mačkama i životinjama uopšte. Ko još nije čuo za bajku "Mačak u čizmama"? Čak i za one koji nerado čitaju tu su Tom i Jerry, Garfield, Aristocats i mnoge druge mačke-heroine koje ne gledaju samo djeca.
"Mačak u Čizmama"
Procjenjuje se da u domovima širom svijeta danas živi oko 400 miliona mačaka!
Mačka nije ušla samo u naš dom, ona je ušla i u naše srce.
Izvor dijela teksta : petface.net