"Moj san je bio sudjelovati na Tour de Franceu, a sada sam ga osvojio. Nevjerojatno!"


Kad je 2011. godine Andrej Hauptman, osvajač brončane medalje na Svjetskom prvenstvu deset godina ranije, došao na jednu biciklističku utrku djece, vidio je skupinu tinejdžera u vodstvu i jednog puno mlađeg iza njih, nekih stotinjak metara, kako ih pokušava uhvatiti. Hauptman se tada obratio organizatorima i rekao kako bi bilo dobro nešto uraditi i pomoći tom dječačiću da se priključi vodećoj skupini. Odgovor koji je dobio, zaprepastio je najboljeg slovenskog biciklista, taj “dječačić” lovio je skupinu da bi ju pretekao za cijeli krug. Sve ostalo je, kažu, legenda.



Hauptman je postao trener tom dječačiću, koji je u subotu u pretposljednjoj etapi Tour de Francea suludom vožnjom na kronometru izveo nemoguće. Tadej Pogačar, a to ste već shvatili, u tih je 36 kilometara od Lurea do La Planche des Belles Fillesa, ostavio već okrunjenog pobjednika, sunarodnjaka Primoža Rogliča za imaginarni cijeli krug. Minus od 57 sekundi pretvorio je u 59 sekundi plusa!

Žuta, točkasta i bijela

Scene na cilju u La Plancheu vjerojatno nikada neće nestati iz sjećanja, jer nema onoga tko nije bio u čudu kad je vidio epilog. U šoku je bio Pogačar, još više od njega Roglič, kojemu je trebalo nekoliko minuta da bi se podigao s ceste i prvo što je napravio, prekinuo je Pogačarov intervju da bi ga zagrlio i čestitao mu na pobjedi.




- Želio sam biti prvi, ali zaslužio sam biti drugi - još pod dojmom raspleta, Roglič je smogao snage priznati poraz.
- Jednostavno nisam imao dovoljno snage povući na usponu, ostajao sam bez energije iz metra u metar.
Pogačar se nije ni rodio kad je sličan pothvat izveo Greg LeMond 1989. godine, on je 50 sekundi minusa pretvorio u osam sekundi plusa u odnosu na Laurenta Fignona. Bila je posljednja etapa, ali nije bila paraderska kao što je od tada. Taj kronometar je promijenio izgled završne etape, upravo da bi se izbjegli slični scenariji.

- Tour sam počeo gledati prije desetak godina, prije toga nisam ni znao što je to - rekao je 21-godišnji biciklist, prvi u povijesti Toura s osvojenom žutom (za ukupnu pobjedu), točkastom (najbolji penjač) i bijelom (najbolji biciklist do 23 godine) majicom. Nešto slično uspjelo je najvećem, Eddyju Merckxu, dapače i s četiri majice, ali tada su postojale i drugačije kategorije.
Najmlađi od Armstronga

Žao nam je Rogliča i zbog njegove neobične priče, od svjetskog juniorskog prvaka u skijaškim skokovima (2007.) do najboljeg biciklista na svijetu, a u taj biciklizam je profesionalno ušao s tek 22 godine. Sve što drugi nauče u formativnim godinama, on je naučio sa zakašnjenjem rapidno napredujući. Pobjednik etape na Giru prije četiri godine, pobjednik etape na Touru prije tri godine i osvojena Vuelta prošle godine.



Ako se on u slovenskom biciklizmu pojavio niotkuda, Pogačar je od početka označen kao dragocjeni talent. Lani je postao najmlađi etapni pobjednik na World Touru (California), a u debiju na Grand Touru stao je uz bok Rogliču na Vuelti kao treći u ukupnom poretku. Pobjedom u Larunsu postao je najmlađi osvajač etape na Touru od Lancea Armstronga 1993. godine. I sada je, trećom etapnom pobjedom, osigurao da će postati najmlađi pobjednik Tour de Francea od 1904. godine!
- Ujutro sam bio sretan što sam drugi, sada moram shvatiti da imam žutu majicu. O njoj nisam niti u jednom trenutku pomislio u ova tri tjedna.

ZARADA OD OKO 4 MILIJUNA KUNA
Ovaj trijumf će mu donijeti 550.000 eura, ali to nije iznos za 'pasti u nesvijest' u profesionalnom biciklizmu i za vozače iz top klase. Pogačar će u godinama koje dolaze zaraditi višestruko više upravo temeljem ove pobjede na Touru