Marriage Story (2019.)

[Matthew]

Marriage Story
2019



Žanr: Drama, komedija, romantika

Trajanje: 137 minuta

Redatelj: Noah Baumbach

Scenarist: Noah Baumbach

Glumci:
Adam Driver (Charlie Barber), Scarlett Johansson (Nicole Barber), Laura Dern (Nora Fanshaw), Alan Alda (Bert Spitz), Ray Liotta (Jay Marotta)

Radnja ukratko:
Priča o Charlieju i Nicole Barber, bračnom paru čiji se brak raspada, ali čije su emocije još uvijek snažne kao na početku. Film prati proces suočavanja emocija sa stvarnošću te svih pozitivnih i negativnih strana tog kraha, kako za protagoniste, tako i za sve s kojima su došli u doticaj.

U godini u kojoj Netflix dominira sezonom nagrada u odnosu na velike produkcijske kompanije, Marriage Story se ističe čak i među uobičajenom ponudom tog streaming servisa. Ovaj indie film Noaha Baumbacha daje nam realističan prikaz jednog braka u kojemu je mnogo toga ostalo nedorečeno, neizrečeno i neriješeno, braka u kojemu su emocije još uvijek snažne, ali koji se, unatoč tomu, raspada. Film su već prozvali modernom verzijom Kramera protiv Kramera, velikog hita Roberta Bentona iz 1979. godine s Dustinom Hoffmanom i Meryl Streep, no čini mi se da je ovom filmu ipak nedostajala jedna narativna nijansa da bi bio potpuno ravnopravan s tim, moguće, najboljim obiteljskim filmom u povijesti. No, doći ćemo i do toga.

Noah Baumbach svakako nije debitant na velikom platnu, ali iako iza sebe ima desetak uradaka – moram priznati da nijedan film što ga je on režirao nisam gledao, tako da ne mogu procijeniti koliko je Priča o braku drugačija od njegovih ranijih radova. Ono što mogu reći jest da je režijski Baumbach odradio odličan posao i da mi se jako dopalo nekoliko aspekata njegove režije. S jedne strane, film ima cijelu seriju krupnih kadrova protagonista (i nekih sporednih likova), kojima je Baumbach izvanredno naglašavao narativno-psihološki fokus filma, ali i intimizirao film u smislu da ga je učinio vlasništvo njegovih protagonista; iako ovaj film priča o životima Nicole i Charlieja, on je u suštini njihov film i sve ono što se odvija oko njih zapravo je njihovo vlasništvo i nema svoju vlastitost izvan konteksta njihove priče (iako postoje preduvjeti za to). Ovo mi je bilo posebno dojmljivo u scenama u kojima su Nicole i/ili Charlie bili u kontaktu s likovima koji su, na ovaj ili onaj način, imali veze s njihovim razvodom (odvjetnici u jednoj mjeri, sud, socijalna radnica, itd.), a gdje je fokus kamere opet bio na njima, dok su se ti “formalni glasovi” čuli u pozadini, kao bezlični zvukovi koji su u suštini nevažni paravani procesa koji se ionako odvijao vrlo usiljeno. Ovaj je stilski postupak na trenutke ostavljao dojam da Baumbach radi dokumentarac, a ne igrani film, što je dodatno ojačalo realizam samog filma.

---

---

Izvor: Klik
Matthew Willson