Prvotno napisano od
Cyttorak
Ja se bavim nogometom od malih nogu i imao sam priliku igrati "final four" u BiH u juniorskoj kategoriji gdje je organizacija bila na nivou utakmica iz engleske premijer lige, počevši od smještaja, akreditacija, dolaska na stadion, pratnje policije i svega toga. Premijerligaške sudije su dijelile pravdu što se kaže, navijači na tribinama, bakljada, navijanje 90 minuta, ne čuješ sebe, kamoli drugu osobu, oprema kod sudija vrhunska, počevši od mikrofona i njihove komunikacije, pa sve ostalog.
Ovo sve govorim kao uvod, da vidiš da na vrhunskoj sceni, postoje situacije u kojima nećeš kaznit igrača žutim ili crvenim kartonom, naime, nakon njegovog zvižduka za prekršajem, koji je bio na granici (i mogao ga je dosuditi i nije morao, bio sam isfrustriran ajmo reć) ja sam nakon dvije sekunde loptu htio poslati svom igraču u prostor, gdje sam pritom pogodio glavnog sudiju u facu, lopta nije bila mekana, imala je snage i imala je putanju dobru, tako da sam ga oborio sa nogu. Prišao sam mu, pružio ruku, izvinio se i rekao da nisam čuo zvižduk, što je u jednu ruku i istina jer je bilo oko 1500-2000 ljudi na tribini. Nakon čega se konsultovao sa svojim pomoćnicima i četvrtim sudcem, gdje bih ja prošao sa osmijehom na licu sudije i komentarom: "molim te pokušaj sljedeći put da me ne pogodiš u glavu, stvarno je tvrda lopta". Znači, nije do pravilnika, nego je do sudije i kako će on procijeniti situaciju, je li bilo namjere, ili nije bilo namjere, kod Đokovića sigurno nije bilo namjere, i okrenut je leđima sutkinji. Da ovo pokuša namjerno uraditi, od 1000 pokušaja uspio bi jednom možda, ili nijednom čak.
Svakodnevno smo u prilici vidjet, barem ko prati tenis da tenisači na sličan način vraćaju loptice ovoj dječici iza što skupljaju, i samo je pitanje vremena bilo kad će nastradat neko.
A taj žar, ljutnja, ponos, sreća, dok igraš pred 2000 ljudi i navijači 90 minuta pjevaju pjesme, i kad ti dosudi pogrešno prekršaj, nemoguće je ostati ravnodušan, pa makar otišao i popričao sa sudijom o prekršaju (bez nabijanja lopte, psovanja), jer je to nešto što rijetki imaju priliku iskusit.