Desperados 3 (2020)

[Matthew]

DESPERADOS 3



For: PC, PS4, Xbox One

---

Originalni Desperadosi ostali su mi u jako lijepom sjećanju. Baš sam u vrijeme izlaska te igre prešao s konzola na PC platformu i guštao sam u taktiziranju na Divljem Zapadu. Kasniji nastavci okaljali su ime Desperadosa, ali nada je došla najavom trećeg dijela kojega potpisuje ekipa zaslužna za hvaljeni Shadow Tactics iz 2017. godine. U toj sam igri također iznimno uživao pa sam od Desperadosa 3 očekivao zaista mnogo. Najveći dio mojih očekivanja ova je igra ispunila. Od samog početka vidi se da su igru radili ljudi koji razumiju privlačnost taktičkih operacija iz prvog Desperadosa, ali i ljudi koji razumiju da ta igra nije savršena i da ima mjesta za napredak. Modernija izvedba Desperadosa uglavnom nudi vrhunsku zabavu sve dok je igrač spreman na učenje iz grešaka.


Iako nosi brojku 3 u nazivu, Desperados 3 je kronološki gledano nulti dio serijala jer donosi priču o porijeklu glavnog junaka Johna Coopera. Centralna premisa je u osveti, pomalo klišeizirana, ali ima neke svoje preokrete koje možete cijeniti. Priča je dovoljno razrađena da ima glavu i rep, kemija među pojedinim likovima je skroz solidna i cijela Cooperova avantura je zabavna.Osobno bih volio da je glavni negativac u igri obavijen s malo više misterija, slično kao El Diablo u prvom dijelu. No eto, imamo ogorčenog Franka s kratkim fitiljem koji je cijelu igru onakav kakvog ga vidite čim ga prvi put upoznate.



Također moram priznati da sam očekivao više od Cooperovih prvih susreta s Docom i Kate. Nisu ti susreti loši kao takvi, ali jednostavno nisu ništa posebno. Na primjer, Cooper se jednostavno nađe u istom vlaku na kojemu se nalazi i Doc McCoy i tu počinje njihova suradnja. S druge strane, Kate O’Hara ima zanimljiviji susret, ali ne zbog Coopera nego zbog okolnosti u kojima se nađe. Jedina pozitivna stvar u tome što je ovo prequel priča jest rast Coopera kao lika. U originalnom Desperadosu on je ravna ploha, a ovdje ipak pokazuje svoju emocionalnu stranu.

Desperados 3 se po principu gameplaya ne razlikuje mnogo od svojih taktičkih korijena. I dalje se sve bazira na tome da igrač ima vizualiziranu vidljivost jednog protivnika i prema tome planira svoje akcije kako bi anulirao činjenicu da je protivnik brojčano jači. Baš kao i u Shadow Tacticsu, ovdje neprijatelj ima dvije razine percepcije – bližu i udaljenu, a ona udaljena znači da primijeti stvari koje se događaju u visini, a ne vidi likove koji leže ili čuče. Iskorištavanje te zone polu-vidljivosti je najčešće ključ uspjeha u ovoj igri, a katkad o tome odlučuju sekunde, pa čak i milisekunde.



Ponekad igra zna biti frustrirajuća jer milisekunde ovise hoće li protivnik nešto spaziti ili neće. Primjerice, možete jedan udarac izvesti dvaput, jednom će biti sporiji, drugi put mrvicu brži. Nije te veliki problem ako često snimate, ali mene je malo živciralo. Doduše, Desperados 3 ostavlja više prostora za pogrešku u smislu da je ne kažnjava automatskim game over ekranom kad vas neprijatelji spaze. I dalje je misija gotova čim vam jedan lik pogine, ali sada troje od petero likova ima mogućnost liječenja i ta je mogućnost neograničena. Jedina kazna za glasan i izravan pristup jest ta što se u tom scenariju pojavljuju dodatni protivnici prema pokrivenosti zone alarma.



Najzanimljiviji lik u Desperadosu 3 bila mi je vještica Isabelle koja ima moći manipulacije protivnicima, kao i povezivanje sudbina dvaju protivnika. Kad je ona u grupi, jednim potezom može srediti znatno više protivnika nego inače i istinski sam uživao koristiti njezinu voodoo magiju. Šteta je jedino što se vrlo malo misija igra s punom postavom likova. Ovdje imamo ukupno petero likova (jednog manje nego u originalu), a od 16 misija samo se jedna cijelo vrijeme igra sa svim likovima.



Izostanak napucavanja nadoknađuje se raznim prilikama u stilu Hitmana. Postoje tako neki dijelovi mape u određenim misijama na kojima protivnike možete eliminirati da to izgleda kao nesretni slučaj. Primjerice, možete na njih gurnuti gromadu, srušiti zvono, otrovati im piće i sl. Ponekad morate prisluškivati druge likove da biste otkrili te prilike, a u pojedinim misijama prisluškivanje vas spašava od dodatnog posla. Svidio mi se takav Hitmanovski pristup kod Desperadosa, ponajprije u tome jer u više misija igrač ima slobodu biranja više ruta preko kojih će doći do svog cilja. Taj novitet je pun pogodak za igru.



Desperados 3 je igra prosječnog izgleda. Svidjelo mi se to što je manje stripolikog izgleda nego Shadow Tactics, ali ne treba tu očekivati razinu detalja kao u jednom Red Dead Redemptionu 2. Pristojno, ali ništa više od toga. Slično se može reći i za zvuk u igri, a taj dio me ponajviše razočarao ako ovo gledam kao nastavak igre s početka stoljeća.
Jednostavno rečeno, glasovna gluma mi je lošija nego u originalu. Znam da je Cooper ovdje mlađi, ali njegov hrapavi glas iz originala je nešto što ga je obilježilo kao lika i sve drugo sada zvuči za nijansu lošije. Slično je i Docom koji zvuči kao da se prenemaže umjesto kao da ga stvarno iritiraju drugi ljudi.

---

Kad pogledam listu onoga što mi se svidjelo i čega nisam baš fan u Desperadosu 3, zaključujem da je ovo vrlo dobra igra dostojna originala u većini svojih segmenata. U nekim je stvarima treći dio baš napredovao, na primjer u raznovrsnosti gameplaya i modernim opcijama poput ubrzavanja vremena ili fleksibilnog Showdown moda, a smetale su me sitnice poput toga da protivnike prvo treba svezati, a onda nositi, što je katkad nepotreban problem bez kojega bi se izbjegle neke komplikacije. Isto tako nisam baš sretan sa zvukom, no kad je zvuk problem u igri onda je to najmanje štetna stvar. Uostalom, ako niste igrali originalne Desperadose, neke od mojih primjedbi neće vas ni smetati. U tom slučaju ovo je itekako igra vrijedna igranja za sve igrače koji obožavaju taktizirati u virtualnom svijetu.

---

Izvori: www.hcl.hr
Matthew Willson