Vrlo je vjerojatno da nikad niste pogledali treći nastavak franšize Jaws, klišej podnaslova „The Revenge“, jer je jednostavno grozan. Radi se o jednom od najgorih filmova svih vremena i to s dobrim razlogom. U svijetu filma i nasuprot relativnoj ozbiljnosti prva dva nastavka, premisa morskog psa koji ciljano ide u ubilačko-osvetnički pohod zvuči kao loša parodija. Suprotno tome, u svijetu igara ozbiljan pristup suludoj premisi može biti pun pogodak.

Upravo je Maneater jedna takva igra koja igrača stavlja u ulogu morskog psa te uzima premisu Jaws: The Revengea i pojačava ju na 110%. Igra je to koja je, kao i kasniji nastavci Saint’s Rowa, u potpunosti svjesna svoje ludosti koju objeručke prihvaća te ju pokušava koristiti kao svoju glavnu snagu. Tako igrača odmah baca u tutorial koji istovremeno koristi za uspostavljane svoje blesave priče o osveti. Osnove se uče uz odraslog morskog psa koji za cilj ima pojesti sve pred sobom, a na kraj mu pokušava stati opaki, bradati ribar Scaly Pete. On to u konačnici i uspije, a usput otkrije kako je mama morski pas u sebi nosila mladunče koje mu uspijeva pobjeći i usput mu odgrize ruku. I to je to.

Mladunče morski pas je ljutito jer je ostalo bez majke, a Pete je ljut jer je izgubio ruku. Uz Peteovog sina, to su svi relevantni likovi u igri i tu su tek toliko da igri daju neku labavu strukturu i krajnji cilj. U konačnici, doživljaj ove igre bio bi potpuno identičan i bez nekolicine krvavih interakcija između morskog psa i Petea u vidu animiranih filmića.

Video na hrvatskom



No, ovdje ipak upravljamo morskim psom i to je, barem u početku igre samo po sebi vrlo zabavna novotarija. Njegovo podvodno kretanje je vrlo dobro animirano, a lokacije u kojima se kreće su vizualno atraktivne i raznolike. Da je developer tu stao, mogao je napraviti kakav interaktivni podvodni dokumentarac koji bi vjerojatno pokupio dobre kritike, a mene bi poštedio svega što slijedi.


Kako se igra igrica?[Video na Hrvatskom]
Click








No, nekako untatoč svemu navedenom, nadogradnje i dalje uspijevaju biti dovoljno zanimljiv motivator za odigrati igru do samog kraja. Vizualno morskog psa mogu pretvoriti u pravo čudovište, a promjene su osjetne i zadovoljavajuće u vidu gameplaya zahvaljujući levelima neprijateljski nastrojenih riba. Ako ništa, vrlo se zadovoljavajuće kao megalodon vratiti na početno područje gdje je svaki aligator predstavljao smrtnu opasnost i proždrjeti ih u dva griza.

Progresija morskog psa vrlo je osjetna u vidu gameplaya, ali i vizualno atraktivna.

S obzirom na repetitivnost, dobro je što Maneater ne pretjeruje po pitanju trajnosti, a kako biste igru iscrpili potrebno je između 10 i 15 sati igranja. U tom vremenu sam se susreo s izrazitom malim brojem bugova, a igra je doživjela pad frameratea tek u nekoliko kaotičnih okršaja s čitavom flotom ribarskih brodova.

Kao što sam spomenuo, igra nudi neke zaista impresivne podvodne prizore i istraživanje raznolkih lokacija i skupljanje kojekakvih predmeta često je zanimljivije od same borbe. Pomaže svakako i narator Chris Parnell koji će za svaku otkrivenu lokaciju imati neki humorističan, satiričan komentar koji mi je često znao izmamiti osmijeh na lice. Osim toga, dizjan zvuka općenito je vrlo dobro odrađen, što u kombinaciji s vizualama, plutanje dubinama čini donekle autentičnim iskustvom.



U konačnici smatram kako developera treba pohvaliti što se odvažio posvetiti ovoj zaista jedinstvenoj ideji, bez obzira što izvedba u nekim segmentima možda nije najsretnije odrađena. Unatoč problemima, put od bebe morskog psa do nabrijanog megalodona može biti vrlo zarazno iskustvo. Cijena od 40 dolara možda je malčice previsoka za sve što igra nudi, ali definitivno ju se isplati zgrabiti na kakvom popustu.

Unatoč jednako blesavoj priči, igranje Maneatera je bolje iskustvo od gledanja Jaws: The Revengea. No, poput kakvog ljetnog blockbustera, Maneater je najzabavniji kad isključite vijuge i ne zaranjate previše ispod površine gdje je vidljivo koliko je zapravo plitak taj ocean u kojem vreba ovaj morski pas.