The Way Back (2020.)

[Hawk]

IMDb 6.8/10
16,745 votes

Žanr filma:
Drama, sportski

Redatelj:
Gavin O’Connor

Scenarist:
Brad Ingelsby

Glumci:
Ben Affleck (Jack Cunningham), Al Madrigal (Dan), Michaela Watkins (Beth), Janina Gavankar (Angela)

Radnja ukratko:
Jack Cunningham (Ben Affleck) je građevinski radnik koji ima velikih problema s alkoholizmom. Međutim, kada igrom slučaja dobije ponudu da vodi košarkašku momčad svoje srednje škole, čija je zvijezda svojedobno bio, njegov se život promijeni iz temelja, a osim borbe na terenu, Cunningham se mora suočiti i s vlastitim problemima izvan terena.



Naše mišljenje ukratko:
Ben Affleck je u ovome filmu odigrao vjerojatno najiskreniju ulogu svoje karijere, međutim ostaje pitanje koliko je njegov vlastiti problematični život utjecao na percepciju ove sportsko-autobiografske drame o srednjoškolskom košarkaškom treneru koji se bori s teškim alkoholizmom. O’Connor je ponovo odradio odličan posao u tandemu s Affleckom, međutim unatoč dosta dobro odrađenoj priči i vrlo snažnim emocijama, The Way Back je u najboljem slučaju vrlo dobar film kojeg, nažalost, ubija vrlo klišejizirana i predvidljiva radnja, kao i kronični nedostatak inovativnosti u pristupu žanru i priči.

***O’Connor definitivno ne spada u sam vrh suvremene režije, ali za razliku od mnogih tipova istog renomea svoj posao odrađuje sa zavidno visokom razinom kvalitete. Ne pretjerano inovativan, ali školski pedantan, O’Connor je i u ovom filmu pokazao vrlo sličnu režiju kao i u Računovođi, tako da je taj film dobra referentna točka. Nema tu nekih inovativnih kadrova, ali ima jako puno za njega specifičnih individualnih kadrova, kojima O’Connor naglašava fokus na (glavnom) liku i njegovoj ulozi u naraciji. Nekad se tu radi o krupnim kadrovima, ali ima tu i ostalih planova – od američkog kadra pa sve do (polu)totala – međutim O’Connor je sve vrste planova uspio iskoristiti kako bi se fokusirao na lika i to je ono što je posebno pohvalno u njegovom režijskom djelovanju. Ostali elementi vrlo su šablonski, ali treba reći da je film kao cjelina vrlo dobro vođen i da je O’Connor u tom smislu uspio napraviti još jedan vrlo dobar film.



***Iako je u svim aspektima prilično kvalitetan, The Way Back ima jedan značajan problem i to je ono što ga, unatoč kvaliteti, ne čini klasikom. Film je, naime, izrazito predvidljiv i gotovo nimalo originalan. Naime, ni Ingelsby kao scenarist, ni O’Connor kao redatelj, ni Affleck kao glavni glumac nisu u ovom filmu prezentirali ništa što u filmovima koji su se bavili ovisnošću već nije viđeno, čak i u odnosu na neke nižebudžetne ili televizijske produkcije, koje nisu imale ovako jaku ekipu iza sebe. Nije to, per se, ništa loše, međutim kada imate film s jakom ekipom i dosta snažnim potencijalom, onda je velika šteta da – u principu – znate cijeli tijek filma nakon prvih 15-ak minuta. Broj klišeja je prevelik – uspon košarkaške momčadi od autsajdera do velikog iznenađenja, tijek Cunninghamove borbe s ovisnošću, šokantni trenuci, predvidljiv kraj – i tu film značajno gubi na konačnom dojmu. Ima tu jako puno tipično američkog patosa, priče o marginalcima koji čine čudo – sve je to neka varijanta američkog sna – o tipičnim osobnim tragedijama i dok ne možemo reći da to nije izvedeno vrlo vješto i s neočekivanom mjerom – za divno čudo, film uopće ne pretjeruje s emocijama i prtljagom likova – naprosto je već poznato, već viđeno i ne uspijeva oduševiti na namjeravani način. Priča vas kupi, to nije sporno, i potpuno je uvjerljiva, ali to je sve. Da je bila malo originalnija – da se Ingelsby potrudio malo začiniti priču, dati joj malo mašte; da se O’Connor malo odvažio i izašao iz svog karakterističnog stila; i da je Affleck… pa on je, zapravo, najmanje kriv, s obzirom da je radio prema nečijem scenariju i po nečijoj direkciji – film bi bez imale sumnje bio klasik i jedan od kandidata za popis najboljih filmova godine, jer je imao sve uvjete za to, a ovako je ostao tek (vrlo) dobar film kojeg se isplati pogledati, ali ne i zapamtiti.



Naša ocjena:
7/10

Hawk
IZVOR