Razumijem da EHF ima svoje financijske interese i da svi žele odraditi svoja natjecanja, no u nekom trenutku igrači snose posljedice, pogotovo u međunarodnim utakmicama, kaže Nikola Karabatić...



Opet će me kazniti, ako nešto kažem. Ali eto, očekivao sam da će EHF donijeti neku glupu odluku. EHF i ja nemamo nikakav zajednički jezik. Oduzimaju klubovima koji su ulagali u sve to da izbore završnicu, komentar je trenera PPD Zagreba Veselina Vujovića na još jednu 'genijalnu' odluku EHF-a.
Prvo su ukinuli nokaut fazu Lige prvaka zbog korona virusa i Final Four prebacili tek za kraj prosinca, a u polufinalu su završile po dvije momčadi iz svake skupine na temelju stanja na tablici. Pa su tako PSG, Vesprem, Kiel i Barcelona osigurali svoje mjesto u Kölnu. No ta odluka stvorila je ogromne glavobolje rukometašima i trenerima jer bi se Final Four održao 28. i 29. prosinca, a već 14. siječnja počinje Svjetsko prvenstvo u Egiptu.



Reprezentacije će tako većinu priprema odraditi bez najboljih igrača, kao primjerice Hrvatska bez Luke Cindrića, Domagoja Duvnjaka i Manuela Štrleka, a uz to će igrači biti i maksimalno opterećeni. To očito glavešine iz EHF-a nije previše briga, a to su pokazali i ovom odlukom koja nema smisla. Kada oni ne misle o zdravlju igrača, onda se za to moraju očito pobrinuti sami igrači. Pa je tako glas podignuo jedan od najboljih igrača svih vremena Nikola Karabatić (36).
- EHF želi da igramo Final four Lige prvaka u prosincu, ali to nema smisla. Postojat će uz to i novi sustav natjecanja. Više se ne usuđujem gledati kalendar jer su sve ove promjene zastrašujuće, a igrači su u sredini toga. Bijesan sam, jer smo mi oni koji igramo - kaže Karabatić.



Većina prvenstava je otkazana zbog korona virusa i proglašeni su prvaci. To znači da će igrači bez utakmica biti sve početka rujna, ali onda će neki klubovi imati paklenu završnicu 2020. godine koju zasad ne pamtimo po dobrome. Rukomet je već godinama užasno zapostavljen sport u kojem čelni ljudi više brinu o financijama, a uz to da brojne sudačke pogreške posljednjih godina ni ne spominjemo. Igrači su preopterećeni, a ozljede se samo redaju.
- Razumijem da EHF ima svoje financijske interese i da svi žele odraditi svoja natjecanja, no u nekom trenutku igrači snose posljedice, pogotovo u međunarodnim utakmicama. Ulažete veliki napor, to je pakleni ritam i vrlo je velik rizik. Riskirate da nećete igrati na nekom od budućih natjecanja, riskirate i to da skratite karijeru.



PSG je i ove godine postao prvak Francuske, ali to je nije previše razveselilo srednjeg vanjskog koji bi radije naslov slavio sa suigračima na parketu.
- Radije bih bio prvak na parketu i slavio na terenu sa suigračima. Svi smo sretni zbog naslova, iako postoji čudan i gorak osjećaj, ponekad i gotovo osjećaj krivnje. Zaslužili smo naslov i presretni smo, ali čudno je.



A reprezentacija?
- Nikad nisam rekao da ću napustiti reprezentaciju nakon Igara u Tokiju. Pratim kako se fizički osjećam i koliko mi to postaje naporno, kako u klubu, tako i u reprezentaciji. Tu je i moj obiteljski život. Kad igrate sva prvenstva, nikad nema pauze i postoje mnogi parametri koje morate uzeti u obzir. Cilj mi je sudjelovati na Igrama, a nakon toga ne znam što će biti - Zaključio je sjajni Karabatić koji je jedan od najtrofejnijih rukometaša u povijesti. Osvojio je tri Lige prvaka, dva olimpijska zlata i srebro, četiri zlata i dvije bronce na Svjetskim prvenstvima, tri zlata i dvije bronce na Europskim prvenstvima.
Zaista nevjerojatna karijera jednog od najboljih u povijesti, ali i u 36. godini života imponira njegova fizička snaga koja ga je krasila kroz cijelu karijeru. Bio je mašina u obrani, ali i zvijer u napadu.

Hawk