Isti prevaranti prodaju iste priče i prestao sam s rukometom u najboljim godinama, priča Igor Montanari Knez, danas poduzetnik: "Počeo sam s hotelom za pse, a sada imam dvije plaže."




Zatekli smo ga u vožnji.
- Evo, stavljam mobitel na "handsfree".
Budući da je sve po propisima, pristali smo biti suvozači Igora Montanarija Kneza (34), nekad ozbiljnog rukometaša, a danas ozbiljnog poduzetnika. No, prvo rukometna priča.
- Zadnje sam igrao u Ljubljani, u Slovanu, sad sam već i zaboravio kada je to bilo. Mislim prije četiri godine. Počeo sam kao klinac u Crikvenici pa nakon toga otišao u Umag, zatim Zamet i onda se niotkud pojavila jako dobra ponuda iz Bahreina kamo je inače jako teško doći jer je dopušten samo jedan stranac po klubu. Tu je sve počelo dobro, inače i volim Bliski istok, čak i za godišnji odmor idem često u Dubai jer mi se sviđa njihova kultura i podneblje. No teško sam se ozlijedilo i to je bila prekretnica kada je sve krenulo nizbrdo. Malo sam kasnije prije Slovana još igrao u Zametu, ali nije to bilo to, pa sam prestao, takoreći, u najboljim godinama.





Ozljede nisu ispale, zapravo, najjači argument prestanka.
- Taman sportaš spoji snagu i iskustvo u tim godinama, no u rukometu egzistenciju si može osigurati samo nekolicina koja je na vrhu piramide. Ostalo sve funkcionira poluamaterski jer primanja nisu dostatna ni da si čovjek priušti solidan život. Ja sam već imao i obitelj, srećom u nesreći, i postalo mi je neodrživo da ovisim o plaći koja je jako upitna. Najviše sam bio razočaran što se rad ne vrednuje jer u istom su košu i najbolji i najgori igrač. Isti prevaranti prodaju priče, plaće kasne po četiri-pet mjeseci i čovjek se umori. Prestao sam živjeti u tom zavaravanju, ali, kako to inače biva u životu, jedna se vrata zatvore, a druga se otvore.
Stigao do Reutersa i NY Timesa

I otvorila su se - pseća. Sa suprugom Ruby, nekad vokalisticom grupe Denis&Denis, patentirao je - za hrvatsko područje - hotel za pse. Odnosno, prvu investiciju poduzetničke karijere i Monty's Dog biznisa.
- Uvijek mi je bila želja pokrenuti nešto svoje i kako sam upoznao suprugu koja je imala psa, a dijelimo ljubav prema psima, imala je ideju da otvorimo hotel za pse u kojem bi ih vlasnici ostavljali kada bi nekamo išli. Koji je bio trenutak odluke? Kadd smo mi išli na svadbu i nismo imali kamo sa psom, pa ako smo mi imali taj problem, imat će ga i drugi. Odvažili smo se iako smo ga otvorili u Križišću, malom mjesti između Rijeke i Crikvenica. Na početku nije krenulo najbolje, svi su se čudili zašto smo nešto takvo otvorili u tako malom mjestu, međutim, za nekoliko godina naš su hotel proglasili najboljim za pse u Hrvatskoj.





Hotel je danas, osam godina kasnije, prošlost, tek lijepa uspomena, a sadašnjost su, pak, i budućnost plaže.
- Probali smo još i s hotelom za mačke, ali kako smo prije pet godina u Crikvenici otvorili plažu za pse, a onda i preklani na Rabu, tako smo lani zatvorili hotel jer nismo više stigli sve pokrivati. Ispočetka je bila ideja da se baziramo na strance, no ispalo je obrnuto; naši su ljudi ostavljali pse kad bi išli u inozemstvo. Zadnjih šest godina živjeli smo od tog hotela, što znači da smo neke stvari radili dobro.
Toliko dobro da su privukli svjetske novinske agencijske perjanice, Reuters i Associated Press. A preko njih i jedan New York Times.
- Trebale nam su dvije godine da to zaživi baš kako treba. Počeli smo pse gledati kao svoje, ali pravi je zamah počeo kad smo otvorili plažu, tada je stigla i medijska popularnost i promocija. Prvo su se zanimali hrvatski mediji, a onda su došli Reuters Associated Press. I kad su oni prenijeli tu priču, raspršila se po cijelom svijetu, od New York Timesa, Washington Posta, pisali su o nama i 9 Gag, The Dodo, A+...
Dojmljiv popis u svakom slučaju. Međutim, ako vam već rukomet nije donosio pristojne prihode, kako ste ostali financijski realni u namjeri i ostvarenju iste?
- Krpajući se. Evo primjer iz rukometa; uvijek sam bio plaćeniji od svojih vršnjaka koji se nisu bavili sportom, no sve je to bilo, nazovimo, polulegalno. Kad sam htio kredit za hotel, došao sam u banku, u kojoj je radio i moj prijatelj, i rekao mi je da ja ne postojim što se banke tiče. No čovjek koji želi nešto već će se snaći, posuditi. Samo treba biti razuman i ulagati skromno na početku inače će te "ujesti". No to je naša hrvatska romantika snalaženja.





U kojoj je, tradicionalno, bilo više problema.
- Za ovu djelatnost nitko nije imao pojma što uopće od uvjeta moraš ispuniti, pa smo lupali od vrata do vrata i nitko nije znao što bi rekao. Nije bilo nikakve institucije koja bi te uputila i rekla trebaš to i to, da moraš imati kaveze te i te mjere, primjerice. Nisu nam dopustili da obrt nazovemo Monty's Dog Hotel jer sporna je bila riječ ''hotel'' u nazivu. Moja je žena sve to studiozno napravila na svoju ruku. Nije ni njoj bilo jednostavno pustiti pjevačku karijeru, nije ni meni moju, samo se nadam da nismo prekasno spoznali da to sve traje samo jedan kratak preiod i da smo na vrijeme krenuli.

Hawk