Dragon Ball Z: Kakarot (2020)

[Matthew]

Dragon Ball Z: Kakarot



For: PS4, Xbox One and PC

Dragon Ball je jedna od onih franšiza koja nadilazi publiku animea te je naširoko poznat u popularnoj kulturi. Niste morali pogledati sve epizode ikada da znate poznatu izreku: „It’s over 9000!“ Dragon Ball možemo nazvati i Super Mariom anime svijeta; svi su se barem jednom u životu susreli s njom i znaju kako izgleda.
Što se tiče adaptacije serijala u gaming svijetu, imali smo niz promašaja, ali i uspjeha. Borilačka igra FighterZ odlično je prihvaćena od publike, dok je Xenoverse serijal prošao puno lošije po tom pitanju. Ipak, većina recentnijih Dragon Ball igara primarno se oslanjala na borbu i akcijske elemente, a sama priča bila je stavljena je u drugi plan. Iskreno, od Legacy of Goku serijala na Game Boy Advanceu ne sjećam se naslova koji nam je ponudio mogućnost detaljnijeg istraživanja svijeta Dragon Balla. Barem ne do sada, kada nam je došao DBZ: Kakarot.




Dragon Ball Z: Kakarot je single player akcijski RPG na polu-otvorenim mapama. Dostupan je na PC-u, Playstation 4 i Xbox One platformama po punoj cijeni od 60 eura. Prosječno trajanje iznosi 30-ak sati. Priča Kakarota vodi nas kroz standardne Dragon Ball Z arkove iz anime serijala. Borba sa Sayanima, putovanje do Nameka i borba s Friezom, Androidi, Cell i Majin Buu sage očekivani su sadržaj kojeg i polu-iskusni fan može nabrojati u bilo koje doba dana. Osim toga, srećemo ovdje i neke novopridošlice nastale direktno iz ruke Akire Toriyame, oca ovog serijala.
Ovaj akcijski RPG sastoji se od dvije glavne sekcije, a to su istraživanje poluotvorene mape te, naravno, akcijske borbe s neprijateljima. Bio sam prilično sretan kad sam vidio mogućnost istraživanja svijeta jer mi je upravo taj dio uvijek nedostajao u Dragon Ball igrama. No, na kraju se većina mojih zamjerki veže baš uz ovaj segment. Iako je u startu zabavno letjeti zrakom i istraživati poznate lokacije, nikada nisam dobio nikakvu nagradu za to.



Istina, može se skupljati raznobojne power orbove, hranu i materijale. Međutim, niste puno izgubili čak i ako preskočite ovaj dio. Power orbovi su neka vrsta valute, no s obzirom na to da sam ih ogromnu količinu dobivao poslije većih borbi, nisam imao nekog pretjeranog razloga za skupljanje istih. Također, hranu kasnije možete pripremati sami ili je odnijeti do svoje žene Chi-Chi te iskoristiti određeno povećanje atributa svojih boraca. Opet, ni to nisam pretjerano koristio, a završavao sam borbe bez većih problema.
Stoga imam dojam da je većina ovog sadržaja dodana bez posebnog plana, čisto da se mapa popuni bilo kakvim aktivnostima. Nema tu nekih skrivenih ruta ili tajnih špilja koje možete istražiti. Sve se svodi na nezanimljivo skupljanje resursa koji vam na kraju nisu ni potrebni.

Što se tiče sporednih zadataka, također sam razvio određenu mrzim te-volim te vezu. Iako su zadatci u 90% slučajeva dosadni i svode se na borbu protiv istih protivnika ili skupljanje određenih predmeta na mapi, postoji određena čar u razgovoru s manje poznatim likovima iz serijala. Zadatak Kornjače ili Puara daje mali uvid u karakter ovih likova i savršena je razbibriga prije obavljanja samog zadatka. Ipak, postoje i određeni mini-zadatci koji će vam izmamiti suzu radosnicu, poput zloglasnih satova vožnje Gokua i Piccola.



Jednom kada se vratite na samu borbu, tamo vas dočeka prilično dobro razrađen sustav upravljanja likom. Tijekom borbe imamo potpunu kontrolu nad jednim likom, dok suborca možemo povremeno iskoristiti samo za specijalne napade. Naravno, tijekom priče se izmjenjuje glavni lik kojime upravljamo te članovi njegove avanture. Osim standardnih udaraca i ispaljivanja ki energetskih projektila, možemo se brzo primaknuti protivniku, braniti od protivničkih napada te koristiti naboj energije da odbacimo protivnika kad nas uhvati u škripac.



Osim toga, tu su i specijalni napadi koji se razlikuju od lika do lika. Kod Gokua je to čuveni Kamehameha, a Piccolo na raspolaganju ima Special Beam Cannon. Također, kakva bi bila Dragon Ball igra da nam kosa ne promijeni boju uz glasne uzvike, a naši likovi ne utrostruče svoju snagu?! Da bi aktivirali transformaciju, potrebno je za istu iskoristiti pokazivač s Ki energijom. Za većinu napada i akcija, poput brzog kretanja, ispaljivanja projektila ili specijalnih napadata, koristite svoju Ki energiju. Ista se obnavlja držanjem jedne tipke, no pazite na svoje protivnike, jer ste prilikom ove faze ranjivi te nepokretni.

Boss borbe su ipak malo izazovnije. Potrebno je samo pratiti protivnički patent kretanja te se pripremiti na njihove specijalne napade koji odnose ogromnu količinu energije. Raditz šalje svjetlosne snopove u disko stilu, Kid Buu će napraviti ogromnu energetsku kuglu od koje moramo pobjeći, a Cell se može razdvojiti u 20 slabijih verzija sebe i napadati vas sa svima u istom trenutku. Upravo su radi ovakvih napada boss borbe većinom osvježenje u odnosu na sukobe s repetitivnim neprijateljima s mape.



Između svih važnijih događaja postoje animirani filmići koji su prilično dobro odrađeni. Srce mi je poskočilo na uvodu u kojemu su iskoristili originalnu uvodnu špicu. Ako ništa, znaju se poigrati s nostalgijom. Izvan toga, za vrijeme gameplaya, svijet izgleda prilično dobro za jednu adaptaciju animea. Nije na razini FigtherZ-a, no dovoljno je blizu.



Jedna od glavnih zamjerki koje imam za Kakarota je nepotrebno ubacivanje sadržaja koji nije fino ukomponiran s osnovnom radnjom. Sve nekako upućuje na dodavanje određenih stvari čisto da bi igra imala više sadržaja, bez razmišljanja koliko je isti zabavan. Skupljanje resursa je besmisleno, borbe protiv običnih protivnika su lagane, a ne pomažu ni dosadne sporedne misije, bez obzira na zabavnu priču.

Izvori: www.hcl.hr

​Matthew Willson