Boks je opasniji nego MMA.

Boks je opasniji nego MMA. Nije problem jedan udarac, nego pikanje u glavu 12 rundi

Privitak 382

PROŠLO je gotovo pet godina otkako je Mirko Filipović odradio svoju zadnju profesionalnu borbu kad je u veljači 2019. jednoglasnom odlukom Bellatorovih sudaca pobijedio Roya Nelsona Jr. U svojoj pedesetoj godini Cro Cop i dalje djeluje kao da bi mogao porazbacati šačicu zlikovaca ili samostalno uvesti red na cijelu navijačku tribinu, ali priznaje da više nije onaj stari.
Boli ga koljeno, kaže, zbog čega već neko vrijeme ne trči, ali i dalje je u ozbiljnom režimu treninga jer nije se lako samo tako ostaviti nečega što mu je obilježilo više od polovine života. "To je droga jača od bilo čega, moje tijelo je to tražilo", objašnjava u Indexovu studiju, gdje je krajem studenog navratio na razgovor nakon što ga dugo nije bilo u medijima.
Danas je zaokupljen i drugim stvarima, a iako i dalje naporno trenira, više se okrenuo drugom sportu. Nova natjecateljska ljubav mu je šah, koji gleda kao nešto više od borbe, proučava ga i svakodnevno igra te sanja o okršajima protiv najboljih na svijetu poput Magnusa Carlsena. Kaže da bi danas više volio osvojiti turnir protiv najvećih šahovskih velemajstora nego "skinuti" tri vrhunska borca u jednoj večeri.

<strong><span style="font-family: Arial">https://youtu.be/7RrpRW_p8QM


Mirko je poznat i kao velik ljubitelj pasa i borac za njihova prava te je predložio kako riješiti problem zbrinjavanja odbačenih životinja i tražio žestoke kazne za one koji se na njima iživljavaju.
U dvosatnom razgovoru prisjetio se početaka i anegdota iz Japana, otkrio što mu je tijekom karijere bio najveći stres, obrušio se na skidanje kila kao najveći problem borilačkog sporta, a posebno se otvorio o svom velikom prijatelju Satoshiju Ishiiju, Japancu koji je učio od njega i uzeo hrvatsko državljanstvo, i o njegovim patnjama.


Što ima novoga u životu Cro Copa?

Moj život je prilično monoton, vrti se slična dnevna rutina. Prebacio sam se nedavno na jedan trening dnevno, do prije tri tjedna sam trenirao dvaput. To je droga jača od bilo čega, moje tijelo je to tražilo. Nepotrebno, naravno. Ujutro sam radio kardio, istezanje, bicikl... Ne trčim već nekoliko godina jer mi je hrskavica oštećena.


Radite li s kim danas?

Ne, često se moje ime povlačio, ali ja se uopće ne bavim trenerskim poslom. Ja treniram radi sebe. Tu i tamo dam neke sugestije Anti (Deliji), samo s njim radim, on trenira po mom programu. U zadnje vrijeme dolazi i Matej Batinić i s njim jedan mladi borac od 21 godine Marko, koji je tek na počecima. On je teškaš, viši i teži od mene, pa smo radili hrvanje i parter. Odradimo jednu rundu pa mu pokažem gdje je griješio. Dug je put do uspjeha, ne može se to odjednom.
Ali što se tiče trenerskog aspekta, ja to ne radim. Samo s Antom, hrvanje, parter, snagu, ja ga motiviram da probijamo barijere kad radimo snagu, dizanje, neke specifične vježbe koje su najvažnije u borilačkom sportu.


Jeste li otvoreni ako vas neki mladi borac pita za pomoć?

Ja nikad nisam odbio pomoći, ali većina njih očekuje - puno upita dobijem, mogu li doći trenirati kod mene. Ne, dvorana u kojoj treniram je dio moje kuće, samo ima poseban ulaz. Ante, Matej Batinić i nekoliko mojih najbližih prijatelja imaju ključ ako ja odem negdje za vikend.
Ne primam nikog na tako nešto. Ali teško je jer ljudi me često pitaju preko Facebooka ili Instagrama mogu li im pomoći savjetom. Što znači savjet? Ne mogu ti dati savjet kroz dvije-tri rečenice.
To je prevelik spektar svega, od treninga, odmora, prehrane, načina kako trenirati, zadovoljiti određene stvari i postići cilj, kad raditi s utezima, treba li raditi vježbe snage, objasniti koliko je važna specifična snaga u borilačkom sportu generalno. Morao bih roman napisati. Što da odgovorim na to?
Ne treniram nikoga, treniram zato što volim. Četvrtkom i nedjeljom ne treniram jer mi je iskustvo pokazalo da se ljudsko tijelo mora odmoriti četvrti dan u tjednu, pogotovo u borilačkom sportu, tako su me i tempirali. Trenirao bih u ponedjeljak, utorak i srijedu, onda spuštanje u četvrtak, pa izuzetno brutalni treninzi u petak i subotu, a nedjelja je da se osvježiš. Pretreniranost je najveći neprijatelj sportaša, a pogotovo u borilačkom sportu.


Kako Vam se treninzi onda danas razlikuju od vremena kad ste bili aktivan borac?

Više ne trčim, imao sam ozljede koljena pa me boli nekoliko sati nakon trčanja, ali kompenziram vožnjom bicikla. To je puno zdravije jer je pet do šest puta manje opterećenje na koljena, a efekti su jednaki. Čak je u nekim segmentima vožnja bicikla puno teža nego trčanje.
Kaže mi prijatelj da gleda serije dok vozi bicikl, ali to ne vrijedi ništa. Ja bicikl vozim samo po 15-20 minuta, ali ne spuštam brzinu okretaja ispod 80-90 u minuti i svaku minutu podižem opterećenje. To je strašno teško, nemaš vremena ni čuti koja glazba svira. Većina ljudi drži na 30-40 okretaja, i to je ok, ali za pravi efekt to mora biti puno više.

Izvor:https://www.index.hr/sport/clanak/bo...i/2518937.aspx