Ovo je tema u kojoj ćete dobivati informacije/vijesti/novosti/podatke na području Historije/Istorije/Povijesti.
Sadržaj postavljaju isključivo MODERATORI podforuma !
Printable View
Ovo je tema u kojoj ćete dobivati informacije/vijesti/novosti/podatke na području Historije/Istorije/Povijesti.
Sadržaj postavljaju isključivo MODERATORI podforuma !
● Stari Egipat važio je za jednu od najnaprednijih civilizacija koja je u periodu od 3.000 godina stvorila toliko bogatu kulturu da je iz nje proistekla posebna oblast istraživanja.
Međutim, dok su egipatska umjetnost, arhitektura i način sahranjivanja predmet divljenja, i dalje postoji mnogo toga što ne znamo o ovim čuvenim graditeljima piramida. Pročitajte neke od zanimljivosti o Starom Egiptu koje možda niste znali.
● Kleopatra je, pored Tutankamona, jedna od najslavnijih ličnosti Starog Egipta.
Međutim, kako je rođena u Aleksandriji, ova vladarka pripadala je dugoj liniji grčkih Makedonaca čiji je predak Ptolomej I, jedan od najpouzdanijih poručnika Aleksandra Velikog. Dinastija Ptolomeja vladala je Egiptom od 323. p.n.e. do 30. godine p.n.e. i većina njenih vladara ostala je vjerna grčkoj kulturi. Zapravo, Kleopatra je bila poznata kao jedna od prvih članova ove dinastije koji su se služili egipatskim jezikom.
Stari Egipćani su sklopili jedan od prvih mirovnih sporazuma u historiji
https://i.imgur.com/3Piw688.jpg
Giovanni Dall’Orto/Wikimedia Commons
● Egipćani su se više od dva vijeka borili protiv Hetitskog carstva za prevlast nad zemljom koja se nalazi na prostoru današnje Sirije.
Borba je dovela do krvavih sukoba 1274. godine p.n.e. u bitci kod Kadeša, ali u periodu vladavine Ramzesa II nijedna strana nije odnela pobjedu. Kako su se i Egipćani i Hetiti suočavali sa prijetnjama drugih naroda, Ramzes II i hetitski car Hatusili III sklopili su mirovni sporazum kojim je okončan sukob i donjeta odluka da će dva naroda pomagati jedan drugom u slučaju napada treće države. Egipatsko-hetitski sporazum danas je poznat kao jedan od najstarijih sačuvanih mirovnih sporazuma, a kopija se može vidjeti iznad ulaza u zgradu Saveta bezbjednosti Ujedinjenih Nacija u Njujorku.
● Iako su javno i društveno smatrane inferiornim u odnosu na muškarce, žene u Starom Egiptu uživale su veliku pravnu i finansijsku nezavisnost.
One su mogle da kupuju i prodaju imovinu, budu porotnici, izražavaju svoje mišljenje, kao i da sklapaju pravne ugovore. Egipćanke obično nisu radile van kuće, ali one koje jesu, primale su jednake plate kao muškarci za obavljanje istih poslova. Za razliku od žena antičke Grčke koje su faktički bile u vlasništvu svog muža, Egipćankama je bilo dozvoljeno da se razvedu i ponovo udaju. Poznato je čak i da su parovi u Starom Egiptu sklapali neku vrstu predbračnog ugovora u kom je bila navedena sva imovina koju je žena unjela u brak, kao i garancija da će dobiti naknadu za to u slučaju razvoda.
● Iako je faraon smatran za živog boga, radnici u Starom Egiptu se nisu plašili da protestuju zbog boljih uslova rada.
Najpoznatiji primer desio se u 12. vijeku p.n.e. za vreme vladavine faraona Ramzesa III. Kad radnici koji su bili angažovani na izgradnji kraljevske nekropole u Deir-el Medini nisu dobili svoju uobičajenu isplatu zrna, organizovali su jedan od prvih zabilježenih štrajkova u historiji. Radnici su jednostavno ušli u obližnji hram i odbijali su da izađu sve dok neko ne čuje njihovo negodovanje. Rizik je urodio plodom, a radnici su na kraju dobili svoju zaostalu hranu.
● Život graditelja piramide sigurno nije bio lak, što dokazuju i razna oboljenja, ali brojni dokazi nam pokazuju da ove masovne grobnice nisu gradili robovi već plaćeni radnici.
Mnogi od ovih drevnih građevinaca bili su obučene zanatlije, a neki su se ponosili svojim poslom. Grafiti koji su pronađeni u blizini spomenika sugerišu da su radnici sebi davali interesantne nadimke, kao što su Pijanice iz Menkaure ili Keopsovi prijatelji. Ideja da su robovi gradili egipatske piramide potekla je od grčkog istoričara Herodota u 5. veku p.n.e., a mnogi historičari tu tvrdnju danas odbacuju kao netačnu.
● Dokazi svjedoče da su ljekari u Starom Egiptu često bili usmjereni na lječenje samo jednog dijela ljudskog tijela.
A ovaj rani oblik medicinske specijalizacije prvi put je primjetio putnik i historičar Herodot oko 450. godine p.n.e. Govoreći o egipatskoj medicini, on je zabilježio: Svaki ljekar je iscjelitelj samo jedne bolesti. Neki liječe oči, neki zube, a neki stomak. Ovi stručnjaci su čak imali i posebna imena, pa je tako naziv za stomatologa bio doktor zuba, dok bi termin za proktologa u bukvalnom prevodu bio pastir anusa.
● Egipćani su životinje vidjeli kao inkarnacije bogova i bili su jedna od prvih civilizacija koja je imala kućne ljubimce.
Posebno poštovanje gajili su prema mačkama koje su povezivali sa boginjom Bastet, ali su poštovali i sokolove, pse, lavove i babune. Mnoge od ovih životinja imale su posebno mjesto u egipatskoj kući, pa su često i mumificirane i sahranjivane sa vlasnicima nakon smrti. Ostala stvorenja trenirana su kao životinje pomagači, a poznato je da su policajci Starog Egipta koristili pse, pa čak i obučene majmune koji bi im pomagali kad idu u patrolu.
Izvor dijela teksta: kafenisanje.rs
U Australiji pronađen primjerak nove vrste dinosaura, spada među najveće na svijetu!
https://u.cubeupload.com/brutt87/c04...1f58ca8dee.jpg
Prikaz Australotitan cooperensisa u pravoj velićini
● PRIPADA GRUPI TITANOSAURA
Ogroman dinosaur, čiji su ostaci pronađeni 2007. godine u Australiji, formalno je identifikovan kao primjerak nove vrste.
Ova nova vrsta dinosaura je nazvana Australotitan cooperensis i smatra se jednom od 15 najvećih životinja koja je živjela na svijetu.
Pripada grupi titanosaura koji su živjeli prije skoro 100 miliona godina. Stručnjaci su pojasnili da je ovaj titanosaurus bio visok do 6,5 metara, a dugačak 30 metara poput košarkaškog terena.
Njegov kostur prvi put je otkriven na farmi u jugozapadnom Queenslandu.
Paleontolozi su tokom protekle decenije radili na identifikaciji ovog dinosaura i razlikovali su ga od ostalih poznatih vrsta upoređujući skeniranje njegovih kostiju s onima drugih sauropoda.
● Sauropodi su bili dinosauri koji jedu biljke. Imali su male glave, vrlo dugačke vratove, duge repove i debele noge poput stubova.
Tim istraživala dao je nadimak dinosauru Cooper prema obližnjem području Cooper Creek na kojem je pronađen.
Proces identifikacije bio je dugotrahan zbog udaljenog položaja kostiju i njihove veličine kao i osjetljivog stanja.
Međutim, mnogi ostaci su pronađeni netaknuti, naveli su istraživači iz muzeja Queensland i Prirodnjačkog muzeja Eromang.
● Vlada države Queensland pozdravila je ovo otkriće nazvavši ga blagodatom za historiju države.
"Australija je jedna od posljednjih granica za otkrivanje dinosaura, a Queensland se brzo učvšćuje kao paleo glavni grad nacije u kojem ima još mnogo toga za otkriti", rekao je Jim Thompson, izvršni direktor muzejske mreže Queensland, piše BBC.
Izvor: klix.ba
Sedam svjetskih čuda Antičkog svijeta
● Sedam svjetskih čuda je sedam veličanstvenih čovjekovih dostignuća u arhitekturi i građevinarstvu. Kako civilizacija vremenom napreduje, tako postoji nekoliko takvih popisa.
Prvi popis svjetskih čuda sačinjen je navodno između 150. i 120. godine prije nove ere, a sačinio ga je grčki pjesnik Antipatros iz Sidona. Što ga je navelo da to učini, ne zna se. Ne zna se, štoviše, je li Antipatros poznavao građevine i skulpture na temelju vlastitog promatranja. Svih tih sedam znamenitosti bile su odabrane iz grčkog kuta gledanja, no samo jedno čudo našao je pjesnik na zemlji današnje Grčke: Fidijinog Zeusa. Tri čudesna djela bila su u Maloj Aziji: Kolos s Roda, Artemidin hram u Efesu i Mauzolej u Halikarnasu. Nešto dalji put bio je do piramida u Gizehu, a da čovjek ugleda viseće vrtove valjalo se potruditi sve do Babilona.
Keopsova piramida u Gizi (oko 2550 pr. Kr.)
Keopsova piramida, poznata i kao Velika piramida ili Kufuova piramida je grobnica faraona Kufua u Gizi. To je najstarija i najveća piramida u Gizi, te najstarije svjetsko čudo. Piramida je izgrađena kao grobnica faraona Kufua, kojeg su Grci zvali Keops. Graditelj je bio Hemiunu, Kufuov nećak.
● Piramida se naziva i "Kufuova piramida" ili "Keopsova piramida".
● Smatra se da je oko 100 000 ljudi gradilo piramidu punih 20 godina. Svaki je kamen visok 2 m, a neki su dugi 5 m.
● Viseći vrtovi Babilona smatrani su za jedno od sedam svjetskih čuda, i navodno ih je oko 600. pr. Kr. dao sagraditi Nabukodonosor II. za svoju ženu Amitis od Medije koja je čeznula za svojom domovinom Medijom (Iran).
Druga teorija pak kaže kako su sagrađeni za mitološku kraljicu Semiramidu koja je vladala na prijelazu iz 9. u 8. stoljeće pr. Kr.[2]. Ove vrtove su opširno opisali starogrčki povjesničari Strabon i Diodor sa Sicilije. Od arheoloških dokaza o postojanju vrta, postoje manji dokazi na mjestu gdje se nalazio Babilon, no nedovoljno da bi se potpuno potvrdio tako velik i opsežan vrt. Vrtovi su ležali na četverokatnoj kuli. Po Strabonu svaka je strana bila 4 pletara duga. Unutar svakoga kata bili su čvrsti svodovi od crijepa koji su se oslanjali na snažne visoke stupove. Platforme terasa bile su izrađene od masivnih kamenih ploča različitih oblika, a odozgo prekriveni jednim slojem trske, a potom zalivene asfaltom.
● Zeusov kip u Olimpiji bio je napravljen od slonovače i zlata. Napravio ga je poznati kipar Fidija započevši njegovu gradnju 433. pr. Kr., a trajala je osam godina. Kip je bio smješten u posebno sagrađenom hramu u južnoj Grčkoj.
Bio je golemih razmjera, visine 13 metara. Pričalo se da je prikaz kipa bio toliko životopisan da su mnogi vjerovali da vide samog boga. Kip je stoljećima bio u hramu, ali je u rimsko doba bio zapušten. Legenda kaže da je rimski car Kaligula pokušao ukrasti kip, no njegovi su ratnici pobjegli kada im se kip nasmiješio. Tada su se njegove skele urušile. Također postoje podaci koji govore da su neki dijelovi kipa odneseni u današnji Istanbul gdje su stradali u požaru.
● Artemidin hram u Efezu je jedno od sedam svjetskih čuda iz vremena antike; Jonski hram nedaleko od Izmira u današnjoj Turskoj.
Efez, u to vrijeme poznat kao Ephesos, je bio glavni grad rimske provincije Asia, i drugi po veličini grad tada poznatog svijeta. Grci koji su dolazili u Aziju preuzimali su ustaljene kultove, a promijenila su se samo imena. Artemida štovana u Efezu imala je sva obilježja azijske božice. To se možda odrazilo i u veličini hrama.
Godine 356. pr. Kr. zapalio ga je Herostrat koji je želio spaljivanjem jednog od sedam svjetskih čuda postati slavan i ući u povijest; što mu je i uspjelo. Te noći, kad je gorio Artemidin hram, prema predaji rodio se Aleksandar Veliki. Aleksandar je vjerovao u tu priču i svojim velikim financijskim sredstvima je kasnije pomogao obnovu hrama koji je postao jedan od sedam svjetskih čuda. Obnovljeni hram razorili su Goti 262. pr. Kr., a ono što je od njega ostalo, stanovnici su kasnije koristili kao građevinski materijal. Danas još samo jedan od stupova stoji u močvari.
● Grobnicu koja je za vječna vremena trebala objavljivati njegovu slavu, oko 360. pr. Kr. naručio je satrap Mauzol koji je vladao kao pokrajinski namjesnik perzijske satrapije Karije.
Taj je zadatak bio povjerio najboljim graditeljima i kiparima, ali bogati satrap nije doživio dovršenje tog zdanja. Mauzolej se nije mogao sasvim točno rekonstruirati. U 14. stoljeću vitezovi reda Svetog Ivana su upotri****li grobnicu umjesto kamenoloma pri gradnji Petrove tvrđave u Halikarnasu, što je danas zovu Bodrum. Vitezovi reda Svetog Ivana tako su temeljito sve odstranili, da se još samo po isklesanoj stijeni može razaznati gdje je stajala znamenita građevina. Pet je stepenica nosilo zid koji je dosezao do polovine čitave visine.
● Prema nekom suvremeniku navodno je na bogatom otoku Rodosu bilo 3000 kipova, od toga ih je stotinu bilo iznimne veličine.
Tu se nalazio i najznamenitiji kip, divovski Kolos s Rodosa, skulptura sunčanog boga Helija sačinjen u bronci. Pretpostavlja se da je taj lik bio visok 30 do 40 metara, težak sedamdesetak tona a raširenih nogu stajao je na dva golema kamena postolja iznad ulaza u luku Rodos držeći goruću baklju u ispruženoj ruci.
Odluku da odliju i svoga boga zaštitnika; donijeli su ljudi s Rodosa po predanju poslije njihove pobjede nad makedonskim kraljem Demetrijem Poliorketom što su je izvojevali u IV. stoljeću prije naše ere. Demetrije je dugo vremena opsjedao otok, ali se potom bez uspjeha povukao. Navodno su ljudi s Rodosa ostavljeni materijal iz opsade prodali i utržak upotri****li da odliju kip.
Aleksandrijski svjetionik, na otoku Faru pred Aleksandrijom (oko 280 pr. Kr.)
https://i.imgur.com/YaO8Jol.jpg
● Svjetionik u Aleksandriji sagrađen je oko 300. do 280. pr. Kr., a projektirao ga je grčki arhitekt Sostrat iz Knida.
Sagrađen na isturenom poluotoku Farosu ispred tog egipatskog lučkoga grada, smatran je jednim od najvećih ostvarenja u starom vijeku. Na jednom pravokutnom podzidu uzdizao se oko stotinu metara visoki osmerokutni nastavak. Na najgornjoj platformi gorjela je noću vatra podržavana drvom i smolom. Troškovi izgradnje progutali su mnogo novca. Legenda priča kako je Sostrat dugo tragao za materijalom za izgradnju temelja koji bi se opirao morskoj vodi pa napokon sagradio svoj toranj na golemim blokovima od stakla. Godine 1375. jaki potres je razorio ostatke tornja, a na poluotoku Farosu (koji je zadržao svoje ime) arheolozi su uzalud tražili ruševine.
● Do danas je ostala sačuvana samo Keopsova piramida.
Izvor : Wikipedia.org
●Teorija o bosanskim piramidama je pseudoarheološka teorija koja pretpostavlja kako su brdo Visočica i još dva obližnja brda u okolici Visokog u Bosni i Hercegovini zapravo divovske piramide izgrađene ljudskom rukom unutar razdoblja između 12 000 i 500 godina prije Krista. Njen autor je poduzetnik i samoprozvani istraživač Semir Osmanagić. Znanstvene činjenice te autentična arheološka i geološka istraživanja upućuju na to da su brdo oblikovali isključivo geološki mehanizmi.Nadalje, Osmanagićev projekt ne podržava stručna zajednica.
Kada je 2005. godine otkrio bosanske piramide u Visokom, Semir Osmanagić izazvao je prvo šok, pa onda i podsmjehivanje bh. ali i svjetske javnosti. Ipak, Semir se nijednog trenutka pokolebao i nastavio je vrijedno raditi i dokazivati epohalno otkriće. Analize na svjetskim prestižnim institutima su se nizale i svima po postalo jasno da „tu ima nešto“.
●Sistematskim naučnim radom dokazali smo da je riječ o kompleksu od pet piramida (Bosanske piramide Sunca, Mjeseca, Zmaja, Zemlje i Ljubavi), nekoliko tumulusa i prahistorijskoj podzemnoj mreži tunela i prostorija, čija smo dva ulaza otkrili. Bosanska piramida Sunca je, ispod nanosa zemlje i vegetacije, prekrivena vještačkim betonskim blokovima koji, prema analizama sedam instituta za materijale iz Italije, Francuske, Češke, Slovačke i BiH ima bolje karakterstike od naših betona u 21. vijeku – kaže Osmanagić koji je i osnivač fondacije “Arheološki park Bosanska piramida Sunca” za magazin Visit BiH.
●Starost piramida je odredio kijevski Institut za radiokarbonsko datiranje na osnovu organskog materijala, fosiliziranih listova, pronađenih između betonskih blokova i iznosi 29.200 +/- 400 godina. Američki astrofizičar dr. Paul La Violette je prilikom posjete Visokom odredio precizni kalendarski datum od 34.000 godina, što ovaj kompleks piramida čini najstarijim poznatim građevinama na svijetu.
Istraživanje bosanskih piramida je postala najaktvnija arheološka lokacija u svijetu. Svake godine stotine volontera, istraživača i radnika učestvuje u arheološkim iskopavanjima i multidisciplinarnim naučnim mjerenjima. Do sada su arheološki projekti u Egiptu, Kini, Peruu ili Meksiku uglavnom trajali 15-30 dana godišnje s jednim arheologom i 15-ak radnika.
●U našem slučaju, aktivno se radi svih 12 mjeseci u godini. Samo u posljednjih deset godina imali smo u Visokom više od 3.600 volontera iz 63 zemlje, sa šest kontinenata. Nikada ovakav entuzijazam i otvorenost u svijetu arheologije nije zabilježen – naglašava Sem, kako ga nazivaju strani posjetioci.
Na Bosanskoj piramidi Sunca ima 20 većih arheoloških sondi, a kupovinom vlastitih parcela u podnožju piramide i dalje otvaraju vrlo značajne površine piramide. Na Bosanskoj piramidi Mjeseca otvorili su 64 sonde dokazujući da je riječ o unikatnoj terasastoj piramidi, gdje su graditelji oblikovali ploče pješčara i slagali ih u terase.
●Između terasa su koristili glinu kao vezivni i građevinski materijal, koja je objektu davala fleksibilnost u slučaju zemljotresa, ali i vodootpornost, termičku i zvučnu izolaciju. Na vrhu Hrama Majke Zemlje smo otkrili ostatke dva neolitska naselja koja nam govore da su dugo nakon napuštanja piramida ovi prostori bili interesantni za čovjeka – ističe Osmanagić.
Ovo je projekat koji zauvijek mijenja svjetsku historiju, a dolazi iz srca BiH. Umjesto priča o Bosni kao zemlji rata, nasilja, ratnih kriminalaca, korupcije, neimaštine, odlaska mladih i obrazovanih, oni mijenjaju imidž u zemlju piramida, istraživanja, volontera, turizma, pozitivne energije.
●Grad Visoko bio je jedan od glavnih gradova Bosne u srednjem vijeku, i ruševine srednjovjekovne tvrđave se nalaze na samom vrhu brda Visočica za koju Osmanagić tvrdi da je najveća piramida na svijetu.
U oktobru 2005. godine Osmanagić i njegove pristalice pokrenuli su istraživanja na brdu Visočica. Osmanagić tvrdi da su tuneli oko kompleksa brda, koji su nazvani tuneli Ravne, drevna podzemna mreža tunela. On tvrdi da je u njima pronašao fosilizirane listove koji su stari 34.000 godina. Lokalne vlasti su finansirale njegova iskopavanja i organizovale grupne posjete učenika srednjih i osnovnih škola sa vodičima, koji su im govorili da su brda dio bosanske baštine.Lokacija je sada popularna međunarodna turistička destinacija.Enver Buza iz Geodetskog instituta u Sarajevu tvrdio je da glavna "Piramida Sunca" ima savršenu orijentaciju prema sjeveru. Osmanagić tvrdi da stranice piramide koje imaju orijentaciju po stranama svijeta nisu mogle nastati prirodnim putem.
Tvrdnje najviše koriste dokaze bazirane na satelitskoj fotografiji, termalnoj analizi i geo-radarima. U članku Iana Traynora za britanski časopis The Guardian iz 2006. godine navodi se da Osmanagić i njegov tim tvrde da su njihovi rezultati pokazali da brda nisu prirodne formacije i da postoji mogućnost postojanja mreže tunela ispod brda.
●Iskopavanjem se došlo do određenih dokaza o masivnim betonskim blokovima za koje Fondacija pretpostavlja da su pravljeni ljudskom rukom.
Satelitskim snimcima pronađena je i treća navodna piramida, piramida Bosanskog Zmaja. Korišteno je više satelitskih izvora visoke rezolucije. Pred sami kraj 2005. godine, 27. decembra, osnovana je fondacija Arheološki park: Bosanska piramida Sunca čiji je predsjednik Semir Osmanagić. U periodu od 2008. do 2018. godine održano je šest međunarodnih ICBP konferencija u Sarajevu i Visokom, gdje su radovi i istraživanja bili usredsređeni na nova otkrića i značaj daljnjih istraživanja piramida u Bosni i Hercegovini.Joseph Davidovits, francuski stručnjak za materijale je 2008. godine utvrdio hemijski sastav iskopanih blokova betona na Visočici, koja su prema njemu, osnova drevnog betona od geopolimernog cementa.
Paul LaViolette je nakon sedmodnevne posjete Visokom 2014. godine u svom izvještaju ustvrdio da su Bosanske piramide najveće arheološko nalazište na svijetu u tom momentu.
●Italijanski arheolog Niccolò Bisconti je u junu 2012. godine na Visočici, pronašao fosilizirani list na površini betonskih blokova ispod zemlje. Italijanski arheolog Ricardo Brett je predstavio rezultate radiokarbonskog datiranja u septembru 2012. kojim je procijenjena starost organskog materijala na oko 24.800 godina godina što Fondacija uzima kao minimalnu starost piramide.Kasnije su pronađeni i drugi organski materijali koji su bili stari oko 29.200 godina godina, a najnovija procjena starosti je 34.000 godina.
●Osmanagićeve tvrdnje su više puta osuđivali kvalifikovani naučnici i arheolozi. Sedam vodećih evropskih arheologa su izdali zvaničnu izjavu u kojoj opovrgavaju sve navodne dokaze, i prozivaju je okrutnom obmanom.
Deklaraciju su potpisali Hermann Parzinger, predsjednik Njemačkog arheološkog instituta u Berlinu; Willem Willems, generalni inspektor Rijksinspectie Archeologie u Hagu; Jean-Paul Demoule, predsjednik Nacionalnog instituta za proučavanje arhitekture (INRAP) u Parizu; Romuald Schild, direktor Instituta za arheologiju i etnologiju Poljske akademije nauka u Varšavi; Vasil Nikolov, direktor Instituta za arheologiju Bugarske akademije nauka u Sofiji; Anthony Harding, predsjednik Evropske asocijacije arheologa; i Mike Heyworth, direktor Vijeća za britansku arheologiju u Yorku.
●Osmanagićeve tvrdnje kategorički su opovrgnuli brojni stručnjaci, koji su ga optužili da iskopavanjem promovira pseudonaučne ideje i oštećuje vrijedna arheološka nalazišta. Amar Karapuš, kustos u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu je mislio da je to neka vrsta šale. Enver Imamović sa Univerziteta u Sarajevu, bivši direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu, je bio zabrinut istraživanjima koja bi mogla ugroziti kraljevsku prijestolnicu Visoki.
Iskopavanja arheologa u ljeto 2008. godine otkrili su srednjovjekovne artefakte, što je dovelo do ponovnog apela da vlasti otkažu dozvole za iskopavanje.
Nakon posjete brdu Visočica, britanski profesor Anthony Harding, predsjednik Evropske asocijacije arheologa, napisao je pismo poznatom britanskom časopisu The Times (objavljeno 25. aprila 2006.), u kojem se osmanagićeve teorije smatraju "otkačenim" i "apsurdnim".
●U junu 2006. godine arheolog Zahi Hawass, bivši egipatski ministar za antikvitete, napisao je pismo Arheološkom časopisu nakon što je njegovo ime bilo povezano sa iskopavanjima. Osmanagić je navodno rekao da je Hawass preporučio egipatskom geologu Aly Abdullahu Barakatu da istraži brda. Havas je negirao svoju umiješanost. Američki geolog Robert Schoch je zaključio da su brda prirodne geološke formacije.
Pod antičkoj Grčkoj istoričari shvatiti ukupnost civilizacije, koji je trajao oko 3.000 godina, iz trećeg milenijuma prije Krista do I stoljeća. Sam koncept "antičkoj Grčkoj" u području moderne države se ne koristi. U ovoj zemlji, to civilizacijski formacije Hellas, i njegovi stanovnici - Heleni.
Zanimljivosti Antičkoj Grčkoj. History Of Ancient Greece
Kolijevka moderne evropske civilizacije se s pravom smatra antičkoj Grčkoj. Ova država je imala značajnog utjecaja na razvoj mnogih područja ljudskog života - nauke, medicine, politike, umjetnosti i filozofije. Neki drevni grčki spomenici su sačuvani do današnjih dana. Radi se o njima io istoriji nekada velike sile će se raspravljati u ovom članku.
ANTIČKE GRČKE I NJENIH ISTORIJSKOG ZNAČAJA
Opis antičkoj Grčkoj bi trebalo da počne sa svojim značaj i ulogu u povijesnom razvoju zapadne civilizacije. Dakle, istina istoričari smatraju da je to bilo u staroj Grčkoj postavio temelje evropske demokratije, filozofije, umjetnosti i arhitekture. Grčke države su osvojili Rim, ali u isto vrijeme pozajmio Rimskog carstva i glavne karakteristike antičke grčke kulture.
Ove podvige antičke Grčke - nije svjetski poznati predivnim mitova i otkrića nauke i kulture, filozofije i poezije, medicine i arhitekture. Treba napomenuti da je geografsko područje antičke Grčke ne poklapa s granicama moderne države. Ovaj termin istoričari često uključuju prostranstva drugim zemljama i regijama: Turska, Cipar, Krim, pa čak i na Kavkazu. Spomenicima antičke Grčke preživio svim ovim oblastima. Osim toga, starogrčkih naselja (kolonija) su se nekada razbacani duž obale Mediterana, Crnog i Azovskog mora.
GEOGRAFIJE I KARTA ANTIČKE GRČKE
Grčka nije bilo ni jednog, monolitne države obrazovanja. U svojoj osnovi formirana je više od deset odvojenih gradova-država (najpoznatiji od njih - Atena, Sparta, Piraeus, Samos, Korint). Sve države antičke Grčke bili su takozvani "politika" (drugim riječima, grad), sa susjednih parcela. Svaki čin ima svoje zakone.
Centralna jezgra antičkoj Grčkoj je Balkanskog poluotoka, odnosno, svojim južnim dijelom, zapadni vrh Male Azije, kao i mnoštvo otoka u ovoj regiji. Antičkoj Grčkoj sastojao se od tri dijela: Sjeverna Grčka, Central Greece i Peloponeza. Na sjeveru države graniči sa Makedonijom i Ilirije.
https://i7.unansea.com/image/58f17aa270170ea0.jpg
GRADOVI U ANTIČKOJ GRČKOJ (POLITIKE)
Kako je grad u antičkoj Grčkoj?
Ne možemo reći da su imali šik i luksuzan izgled, kao što je tako često da ilustruje u slikama. U stvari - to je mit. Elegantan i pompezno u grčkom gradu države pojavio samo glavne javne zgrade, ali domove običnih građana bili su vrlo skromni.
Ljudi su domovi lišeni komfora. Istoričari veruju da su stari Grci čak spavao vani, pod trijemom. urbane ulične mreže je bio nemaran i loše koncipiran: veliki dio njih i nije pao suncu.
Najgora situacija je bila u Atini, koji mnogi putnici vremena razgovarao sa prezirom. Ipak, udobnost i konačno prodrli u domove običnih Grka. Dakle, revolucija u urbani razvoj i planiranje ulice u to vrijeme je Hippodamus arhitekta iz Mileta. On je bio taj koji je prvi skrenuo pažnju na lokaciju kuće u gradu i pokušao da ih graditi u jedan red.
ARHITEKTONSKIH ZNAMENITOSTI ANTIČKE GRČKE
Sada je potrebno zadržavati na jedno važno pitanje: da antičke Grčke nas je napustio, u smislu materijalnih spomenika?Atrakcije Ancient Grčka - hramovi, amfiteatara, ostaci javnih zgrada - sačuvani su u mnogim evropskim zemljama. Ali većina njih, naravno, na području moderne države istog imena.
https://i7.unansea.com/image/e7c1c4c370210ea2.jpg
Najznačajnijih spomenika antičke materijalne kulture je drevni grčki hram. Dok su izgrađena širom Grčke, jer se smatralo da su bogovi u njima žive sami. Ovi svjetski poznatih znamenitosti antičke Grčke ističe protiv pozadini drugih spomenika antičke Grčke - ostaci grčke Akropole i drugih drevnih ruševina.
PARTHENON
Možda je najpoznatiji spomenik antičke grčke arhitekture je hram Partenona. Izgrađena je u 432 pne u Ateni, a danas je najprepoznatljiviji turistički simbol moderne Grčke. Poznato je da je izgradnja ovog impozantnog Dorić hram na čelu arhitekata i Callicrates Iktinos, a podignuta je u čast boginje Atene - zaštitnica atinskog Akropolja.
https://i7.unansea.com/image/218d75176ffa0e9a.jpg
Prije naše ere je prilično dobro očuvana centralni dio Partenona sa pedeset kolone. U centru hrama možete vidjeti kopiju skulptura Atene, napravljen u vrijeme slonovače i zlata po Phidias - poznati grčki slikar i kipar.Freese centralne fasada bogato ukrašena različite slike, a zabata hrama - divnih skulpture.
HRAM HERA
Najstariji dobi hram antičke Grčke je hram boginje Hera. Stručnjaci kažu da je sagrađena u BC šestom stoljeću. Nažalost, zgrada nije sačuvan dobar kao Partenona na početku četvrtog stoljeća bio je teško oštećen u zemljotresu.Hram Hera se nalazi u Olimpiji. Prema legendi, ona je predstavljen stanovnicima Elis olimpijaca. Fondacija fazi, kao i nekoliko preostalih stupova - sve što je ostalo od grandioznih izgradnje do danas. Možemo samo zamisliti kako je izgledao u tim drevnim vremenima.
U to vrijeme, hram Hera je ukrašen s kipom Hermesa. Danas je skulptura se čuva u Arheološkom muzeju Olympia. Poznato je da su stari Rimljani Hera hram u Olympia kao utočišta. Danas je ovo mjesto je poznat prije svega zbog činjenice da je olimpijski plamen se pali uoči naredne olimpijade.
https://i7.unansea.com/image/1ced5ca76fff0e9b.jpg
HRAM POSEJDONA
Hram Posejdona, odnosno njegove ostaci nalaze se na Cape Sounion. Izgrađena je u 455 pne. Ona je preživjela samo 15 kolone, ali oni govore elokventno grandioznost zgrade. Naučnici su otkrili da je u mjestu hrama, čak i prije nego što je počela gradnja, već je bilo drugih bogomolja. Provizorno su od VII stoljeća prije nove ere.
Poznato je da je bog Posejdon u grčkoj mitologiji - je majstor morima i oceanima. Zbog toga nije slučajno su drevni Grci izabran mjesto za izgradnju hrama: na blef pogledom na Egejsko more. Usput, na ovom mjestu King Egej skočio sa strme litice, kada je ugledao u daljini brod njegovog sina Tezej sa crnim jedro.
https://i7.unansea.com/image/5b4d267770040e9c.jpg
U ZAKLJUČKU ...
Antičke Grčke - to je pravi fenomen u istoriji evropske civilizacije, koja je imala veliki utjecaj na razvoj europske kulture, znanosti, umjetnosti i arhitekture. Znamenitosti antičke Grčke - je brojne veličanstvene hramove, ostaci Akropolju i slikovite ruševine, koji u velikim količinama preživio. Danas su privlače veliki broj turista iz cijelog svijeta.
5 najvažnijih gradova Rimskog Carstva
Rimsko Carstvo na vrhuncu moći prostiralo se teritorijem Zapadne Azije, Sjeverne Afrike i velikog dijela Europe, posebno predjelu oko Sredozemnog mora. U to vrijeme Rimljani su imali najjaču vojsku na svijetu i to je bio temelj njihove moći. Carstvo je ostavilo dubok utjecaj na modernu kulturu, zakonodavstvo, arhitekturu, umjetnost i znanost. Vodimo vas kroz gradove koji su bili temelj Carstva u kojima ćete se najlakše približiti duhu Antičkog Rima.
Rim
Danas glavni grad Italije bio je i glavni grad antičkog Carstva. Njegov je utjecaj bio golem i rastao je kako je rasla moć Rimskog Carstva. Više od 1000 godina Rim je smatran najjačim i najvažnijim gradom na svijetu. Njegov geografski položaj, blizina rijeke Tiber i blizina Mediterana uvelike je pridonio njegovoj važnosti. Bio je središte vlasti, društva i zabave. U modernom Rimu nabasat ćete na brojne podsjetnike iz tog veličanstvenog doba. Najpoznatiji od njih vjerojatno je upravo Koloseum, a uz njega tu su i Panteon i rimski Forum.
https://image.dnevnik.hr/media/image...1/62177610.jpg
Efez
Efez je bio važno trgovačko središte i iako je riječ o grčkom gradu, poklonjen je Rimskom Carstvu te je bio glavni grad Azijske provincije. U to vrijeme u gradu je živjelo oko 250 000 ljudi te je bio važno središte kršćanstva. Efez je danas turski grad u kojem možete osjetiti duh Starog Rima.
Kartaga
Rimljani su zauzeli Kartagu tijekom Punskih ratova koja je sravnjena sa zemljom a potom ponovno izgrađena zbog svojeg geopolitičkog smještaja. Nalazila se na prostoru današnjeg Tunisa a posjetitelji mogu razgledati ostatke amfiteatra, termi i brojnih rimskih vila.
https://image.dnevnik.hr/media/image...1/62149023.jpg
Aleksandrija
Ovaj je grad smatran intelektualnom prijestolnicom Carstva. Znanstvenici, matematičari i filozofi grupirali su se u ovom, tada drugom najvećem gradu. Još od vremena starog Egipta to je bio intelektualno najnapredniji predio svijeta. Ostaci veličanstvene knjižnice još uvijek svjedoče brojnim posjetiteljima o tome koliko su tamo nastala znanja zadužila današnji svijet.
Konstantinopol
Glavni grad Rimskog carstva na istoku bio je dio i Puta svile i Puta začina i iznimno važno trgovačko središte. Grad je zamišljen kao „novi Rim“ a zbog svojeg geopolitičkog značaja ubrzo je postao vrlo bogat i moćan grad. Naposljetku je vladar Konstantinopola postao vladar cijelog Carstva. na prostoru starog Konstantinopola danas je Istanbul, veličanstveni gospodarski i kulturni centar Turske koji obiluje spomenicima iz zlatnog doba Rimskog Carstva.
https://image.dnevnik.hr/media/image...1/62076797.jpg
Besmrtna priča o Kserksu, Leonidi i njegovih 300 vojnika: Spartance je u bici kod Termopila slomila izdaja"Ovi ljudi, dakle, jedini od svih koje istorija beleži, u porazu su stekli veću slavu od svih drugih koji su izvojevali najlepše pobede."
Početkom juna 480. pre nove ere, moćna persijska vojska prešla je Dardanele preko dva pontonska mosta i nastavila silovito napredovanje ka Grčkoj. Predvođene kraljem Kserksom, trupe su se uputile ka Termopilu, uskom planinskom prolazu nazvanom po toplim izvorima sumpora (Termopile u prevodu znači "tople kapije"). Smešten na istočnoj obali Grčke, oko 136 km severozapadno od Atine, negostoljubiv krševit pejzaž pun gustog grmlja, trnovitog žbunja i strmih obronaka, gde je loše vreme — jaki pljuskovi i velika vrućina — uobičajena pojava — postao je poprište epske bitke.
https://static.nationalgeographic.rs...01-29T23:53:58
Bitka kod Termopila u brojkamahttps://static.nationalgeographic.rs...01-30T00:05:07
Najviše saznanja o bici kod Termopila dobili smo od grčkog istoričara Herodota. Izvore iz kojih saznajemo o događaju pisali su sicilijanski istoričar Diodor sa Sicilije (čiji se izveštaj iz prvog veka pre nove ere delimično zasnivao na ranijem grčkom istoričaru Eforu), drevni Grci Plutarh i Ktezije, savremeni istoričar Džordž Berdoa Grundi (koji je izvršio topografski pregled uskog prolaza kod Termopila) i grčki tragičar Eshil.Nijedan persijski izveštaj o epskoj bici nije sačuvan, a mnoge statistike vezane za nju ostaju nejasne. Broj trupa pod Kserksovom komandom, na primer, predmet je velike debate. Prema Herodotu, persijski kralj imao je ukupno 2,6 miliona vojnika. Njegov savremenik Simonid, pesnik, kaže četiri miliona. U međuvremenu, Ktezije je izbrojao 800.000, dok savremene naučne procene — zasnovane na logističkim mogućnostima i ograničenjima kažu da je vojnika bilo između 120.000 i 300.000.Jedna stvar oko koje se većina izvora slaže je da je do bitke došlo iz osvete i zbog ambicije. Darije, Kserksov otac, bio je poražen od Grka na Maratonu, blizu Atine, deceniju ranije — u bici koja je okončala prvu persijsku invaziju na Grčku.Deset godina kasnije, Kserks je želeo da se revanšira — ali i da potčini celu Grčku, i proširi Persijsko carstvo na zapad.
Kserksov napad
U leto 480. p.n.e. Kserksu je na putu stajao savez obično sukobljenih grčkih gradova-država — od kojih su neke bile primorane da obustave međusobne ratove kako bi se suočile sa Persijom. Atina je predvodila koaliciju sa Spartom.Atinski političar i general Temistokle predvodio je grčku pomorsku opoziciju, blokirajući persijsku flotu u prolazu Artemisijum. Leonida, kralj Sparte, komandovao je kopnenim snagama u Termopilu: 300 članova njegovih kraljevskih spartanskih telohranitelja do danas su tema brojnih knjiga, filmova i pesama; i manje proslavljenim kontingentom od ukupno 7.000 vojnika, uključujući 1.000 Fokiđana, 700 Tespijanaca i 400 Tebanaca.Leonida, star oko 60 godina, stupio je na presto oko 490. pre Hrista, nakon što je prethodni kralj, njegov polubrat, Kleomen, umro bez naslednika. 300 Spartanaca sa njim bili su elitni vojnici koje je lično izabrao. Odabrao je da ga prate samo vojnici koji imaju potomke, jer je znao da su male šanse da prežive, a želeo je da se njihova loza nastavi.
Planovi i taktike
Leonidov plan je bio da zadrži Kserksa na uskom prolazu - povoljnom terenu koji bi učinio da malobrojna vojska deluje mnogobrojnije. Ograničeni uskom klisurom, Persijanci ne bi mogli da iskoriste brojnost svojih superiornih trupa, niti da koriste konjicu. U međuvremenu, grčka flota je mogla da se koncentriše na persijske snage u moreuzu severno od ostrva Eubeje.Zbunjen malobrojnošću protivnika, Kserks je pitao gde su ostali Grci i dobio odgovor da su u Olimpiji, na takmičenjima. A na odgovor da je nagrada za pobednika venac od grančice divlje masline, Tritantehmo, jedan od persijskih zapovednika reče: "Teško nama, Mardonije, kad nas vodiš u borbu protiv takvih ljudi koji se ne bore za novac, nego za slavu."
Kserks je podigao logor blizu Termopila i čekao je četiri dana. Bio je uveren da će Grke, kada vide njegovu moćnu vojsku, obuzeti strah i da će se povući. Prema Plutarhu, poslao je glasnika Leonidi tražeći da položi oružje, ali je spartanski kralj, prema Plutarhu, lakonski odgovorio: "Dođi i uzmi!"Petog dana počeo je napad Persijanaca. Njihova brojčana prednost nije bila od koristi u skučenom prostoru, kao što je Leonida i predvideo. Iako su bili hrabri i izdržljivi, bili su slabo obučeni za ovakav teren, a nedostajalo im je adekvatno naoružanje. Mačevi su im bili kraći, a štitovi manji od grčkih. Njihovi lukovi i strele su se takođe pokazali kao beskorisni protiv čvrstih grčkih štitova.
Izdaja
Grci su polako potiskivali Kserksove ljude, a broj persijskih žrtava se povećavao. Pre nego što se završio prvi dan, Kserks je pozvao svoju najbolju trupu — elitnu grupu od 10.000 ljudi pod komandom persijskog plemića Hidarna. Grci su ih zvali "Besmrtnici" jer su odmah imali zamenu za ubijenog vojnika, pa njihovi redovi nikada nisu bili iscrpljeni.Ali čak ni oni nisu mogli da pokore Grke i ubrzo su bili primorani da se povuku. Priča se da je Kserks, koji je posmatrao bitku sa zlatnog prestola u blizini, nekoliko puta besno skočio zbog neuspeha svojih trupa.Sledećeg dana Persijanci su ponovo bezuspešno napali. Tada im je lokalni Grk po imenu Efijalt (čije je ime od tada postalo sinonim za izdaju) otkrio tajnu pobede. Efijalt je Kserksu, u zamenu za nagradu, ispričao za put koji je vodio oko planinskog grebena i završavao se iza grčkih položaja. Prema Herodotu, Kserks je zadatak poverio Hidarnu i njegovim Besmrtnicima, koji su stazom marširali celu noć.Kada je Leonida saznao da su Persijanci opkolili njegove snage, sazvao je ratno veće. Pitanje je bilo: da li Grci treba da se povuku ili da ostanu na svojim položajima? Uprkos bezizlaznoj situaciji, Leonida je ostao pri svojoj odluci: njegovih 300 Spartanaca, zajedno sa grupom Tebanaca, će da ostanu i da se bore. Osećaj časti i stroga vojna disciplina činili su predaju nezamislivom. Za Spartanca kao što je Leonida, postojale su samo dve opcije: pobediti ili umreti.Danas kod Termopila stoje dva spomenika koja čuvaju uspomenu na te događaje: savremeni, tzv. Leonidin spomenik, sa njegovim odgovorom na Kserksov zahtev za predaju oružja: Molon labe! (Dođi i uzmi). Drugi je onovremeni, najpoznatiji ratnički epitaf u evropskoj istoriji, sa stihovima pesnika Simonida sa ostrva Keja:"O XEIN ANGELLEIN LAKEDAIMONIOIS HOTI TEDE
KEIMETHA TOIS KEINON RHEMASI PEITHOMENOI"
"O stranče, idi, Spartancima pripovedi,
Da ovde, poslušni njihovim zakonima, mi ležimo".
Smrt vođe, rađanje legende
Leonida je naredio grčkoj floti u tesnacu Artemisijum da napusti svoj položaj, a većini ljudi koji su se borili sa njim naredio da napuste bojno polje. Prema Diodoru sa Sicilije, Leonida je sa sumornim humorom rekao: "Želim obilan doručak, jer večeras večeramo u Hadu!" Efor i Diodor pišu kako je Leonida zatim izvršio hrabar napad na persijski logor. Herodotov izveštaj, opisuje i persijsku ofanzivu.Leonida je izašao iz uske klisure koja je do tada štitila njegovu vojsku i zauzeo položaje na otvorenom prostoru. Iako je bio izložen, bio je u boljoj poziciji za raspoređivanje ljudi. Grci, znajući da je smrt jedini mogući ishod, borili su se nemilosrdno. Kada bi im se koplja slomila, izvukli bi mačeve i nastavili da se bore.Leonida je pao. Oko njega je izbio okršaj. Spartanci su ponovo napali i uspeli da zadrže Persijance kako bi povratili telo svog kralja. Kada su videli da je Hidarn stigao sa Besmrtnicima, povukli su se i ponovo okupili na višem terenu iza zaštitnog zida. Oni koji su još imali mačeve branili su se njima; oni koji nisu, borili su se "šakama i zubima". Persijanci su srušili zid i opkolili Grke, ali su izbegli borbu prsa u prsa. Umesto toga, dokrajčili su svoje neprijatelje strelama.Herodot kaže da je Leonidi glava bila odsečena, a telo nabijeno na kolac. Sahranjen je u Termopilima, zajedno sa ostalim vojnicima.Godine 440. p.n.e. Leonidine kosti prenete su u Spartu. Njegova grobnica se i danas nalazi u blizini današnjeg istoimenog grada.Posle Termopila, Grci su ostvarili velike pobede nad Persijancima kod Salamine i Plateje.Leonida i njegovi ljudi su uticali na moral svih Grka da nastave borbu protiv Persije. Kao što je Diodor sa Sicilije napisao: "Ovi ljudi, dakle, jedini od svih koje istorija beleži, u porazu su stekli veću slavu od svih drugih koji su izvojevali najlepše pobede."