P.a.m.e.l.a. (2020)
Jedan od meni najdražih žanrova igara je immersive sim, a najnovija igra zvana P.A.M.E.L.A. sjela mi je kao budali šamar premda nije čistokrvni predstavnik tog žanra. Za razliku od drugih igara tog tipa, ova nema slobodu odabira kako riješiti misiju jer postoji samo jedan zacrtani put. No, prisutni su zato ostali elementi žanra, poput slobodnog istraživanja, nadogradnje lika, hakiranja i igranja tetrisa s predmetima u komprimiranom ruksaku. Ubačeni su i standardni elementi preživljavanja u obliku potrebe za hranom i tekućinom, kao i mogućnost izgradnje baze. Posljednji začin u ovom interesantnom miksu je vođenje brige oko količine dostupne energije po gradskim sektorima i popravljanje električnih problema. Ovako na prvu zvuči kao da igra ima svega i svačega što i nije toliko daleko od istine jer navedeni segmenti čine čvrsti temelj oko glavnog elementa – slobodnog istraživanja. Igrača po buđenju iz sna dočeka naslovna P.A.M.E.L.A., odnosno na vodič u obliku umjetne inteligencije koji ga upoznaje nas s osnovama igre. Te su osnove mogle biti daleko bolje pojašnjene, ako ste ikada zaigrali E.Y.E, situacija je veoma slična – video tutoriali koji ne govore previše toga jer mi trebamo na svoju ruku dokučiti sve detalje. Nije ništa u igri osobito komplicirano, ali prvih sat vremena možete se osjećati izgubljeno, što je i dio čari koju grad Eden ima u sebi.
https://imgur.com/nuloxOZ.jpg
Samo mjesto radnje je zanimljivo arhitektonsko ostvarenje koje je u potpunosti otvoreno za istraživanje. Zapravo, da budem precizniji, ima samo jedan dio unutar kojega nije moguće odmah ući jer je potrebno napredovati s radnjom kako bi lokacija postala dostupna. Svi ostali gradski sektori su dostupni odmah iako nije preporučljivo istraživati bez glavom bez obzira jer se je u početku lagano za izgubiti. Uz to, treba paziti na resurse, a nije ni na odmet prvo pronaći naoružanje koje uz dodatnu opremu pruža još jedan sloj zaštite. Iako je većina stanovnika smrtno stradala zbog virusa koji je ujedno i pokretač radnje, onaj dio preživjele populacije je mutirao u ne baš ugodno društvo. Prije početka ove avanture moguće je namještati nekoliko elemenata koji se tiču težine igre, a među njima se nalazi i mogućnost korištenja šaka bez drugog oružja. Iako se nalazimo u futurističkom okruženju, zbog vrlo niske razine kriminala oružja nisu standard stoga su šake primarno sredstvo obrane. Srećom po nas, samo šaketanje nije loše odrađeno jer je detekcija udaraca u većini slučajeva dobra. No, kako bi to cijelo iskustvo bilo napetije, treba paziti na staminu kao i na energiju prilikom korištenja oružja. Njih nema previše, baš kao niti protivnika, što je malo razočaravajuće s obzirom na okruženje. Ipak, svako oružje ima i alternativni način korištenja pa varijacije donekle postojane.
https://imgur.com/fVJQ9UV.jpg
Ovdje odmah mogu spomenuti i tehničke probleme poput toga kako zaraženi građani znaju zapeti u zidovima, stvoriti se iz čistog zraka ili se njihovo glasanje čuje kao da su nekoliko metara od nas, a zapravo su tko zna gdje. U nekim situacijama možemo biti zahvalni ako zapnu unutar objekata, pogotovo kada je zdravlje kritično, no ipak to ubija doživljaj napetosti. Ovdje smrt ne znači i kraj igre, nego samo hodanje do tijela kako bi se ponovno pokupila oprema. Osim ako se uključi permadeath za one koji vole potpuni izazov.
https://imgur.com/1NY1YP6.jpg
Srećom, tehnička strana kod gradnje je i više nego dobra. Već je spomenuto kako je Eden zanimljivo mjesto za istraživanje koje i nije toliko sićušno. Mogućnost podizanja baze je i više nego korisna kako bi se moglo ostaviti predmete, odspavati ili općenito predahnuti. Ono što je bitno kod baze, a značajno se veže na drugi gameplay element jest energija. Oaze mira najbolje je graditi na lokacijama koje obasjava sunčeva svjetlost kako bi kolektori mogli napajati baterije. U protivnom, kada se baterije potroše potrebno ih je zamijeniti.
Drugi razlog zašto je dobro imati bazu jest mogućnost stvaranja predmeta. Skoro svi važni predmeti mogu se stvoriti uz malo resursa. Druga strana je sakupljanje istih u kutijama, ormarima, s palih protivnika ili se čak na zemlji nasumično stvaraju. Alternativa je kupovina putem kioska koji opet, zahtijevaju energiju. Najbolja stvar od svega – ovaj element igre nije nimalo naporan nego pruža i dobru orijentaciju po sektorima. Kada se zna gdje se nalazi razvodna kutija za povlačenje energije u sektor, odmah se i lakše snaći unutar lokacije.
https://imgur.com/H0yrNgv.jpg
Cijeli taj sustav je dobro osmišljen jer potiče na istraživanje, no šteta je što developeri nisu više detalja posvetili priči. Barem kada je u pitanju prolazak po cijelome gradu. Glavne informacije doznaju se putem uređaja koji se nalaze po sektorima, a svaki skriva dio toga kako je došlo do zaraze. Postoje tu i terminali koji malo proširuju pozadinsku priču, ali to nažalost nije dovoljno. Čak ne postoje niti sporedne misije koje bi mogle cijeli svijet dodatno proširiti na području radnje. Umjesto toga, sekundarne misije odnose se na recikliraj x predmeta, eliminiraj x protivnika, napravi x nečega kako bi se osvojili dodatni iskustveni bodovi.
https://imgur.com/lw2QLeS.jpg
Pomalo je razočaravajuće što razvojni studio nije više vremena uložio u stvaranju detaljnijeg svijeta po pitanju radnje jer je Eden s vizualne strane zanimljivo mjesto. Isto vrijedi i za dizajn mape u se prilično lako izgubiti u tom okruženju. No, ponavljam – to je i čar igre. Istraživanje i otkrivanje lokacija, biranje sukoba ili zaobilaženje istoga – sve su to radosti ove igre. Čak je i hakiranje solidno odrađeno jer postoje dvije vrste istoga. To su: logičko, koje se odnosi na spajanje simbola; te refleksno, kojime se mora u pravom trenutku pritisnuti tipku miša. Ništa inovativno, ali dovoljno zanimljivo da ne dosadi ni nakon petstotog hakiranja.
